I Gnjev Sotone Slavit Će Boga | World Challenge

I Gnjev Sotone Slavit Će Boga

David WilkersonSeptember 1, 2006

Psalmist piše: "I gnjev ljudski obraća se u slavu tebi" (Ps 76,11). Prema ovom retku, gnjev zlih jednoga će se dana pretvoriti u slavu Boga Svevišnjeg. Kakav će to trenutak biti kad će jezici zlikovaca jedino biti u stanju spoznati i štovati Gospodina!

Moje pitanje u vezi ovoga retka jest odakle dolazi "gnjev ljudski"? Upravo sada cijelu zemlju prekriva žestoki, okrutan gnjev; nešto što sâm čovjek nije u stanju stvoriti. Taj se gnjev očituje na mnogo načina. Prisjetimo se:

  • Radikalni islam daje oduška svom gnjevu protiv svih koji se odbijaju pokloniti Alahu.
  • U Sjevernoj Koreji bijesan, demonima opsjednut diktator prijeti svijetu dok u isto vrijeme svoj vlastiti narod prepušta okrutnom tlačenju i gladi.
  • Na Srednjem istoku, čitave su nacije postale đavolji instrumenti koji nastoje uništiti Izrael.
  • U Europi i Sjedinjenim Državama pojačava se gnjev onih koji mrze i preziru ime Isus.
  • I konačno, postoji i gnjev bezbožnika koji su se prepustili svojim grijesima.

Dok razmatram ove sadašnje oblike ljudskoga gnjeva, shvaćam da on u svojoj naravi nije ljudski. To nije upitano; sve je to potpuno sotonsko. Biblija nam daje ove retke koji to potvrđuju:

  • Govoreći o posljednjim danima, apostol Ivan piše: "...đavao je sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena" (Otk 12,12).
  • Isus je rekao onima koji su bjesnjeli na njega: "Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju oca svoga" (Iv 8,44). U ovom jednom retku, Krist prepoznaje izvor takva bijesa: on nije ljudski, već dolazi izravno od samog sotone.

Prema ovim odlomcima, ono s čime se mi upravo sada suočavamo nije ništa drugo nego demonski gnjev, vođen iz pakla. Nije to samo politički gnjev, ni puki osobni gnjev, niti je to jednostavno islam protiv Izraela. To je daleko gore.

Psalmist govori o ovom fenomenu kad zbunjen pita: "Zašto se bune (bjesne) narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika njegova" (Ps 2,1-2).

Sve je to demonski bijes vođen protiv Jahve i njegova Sina Isusa Krista. A različiti oblici koje ovaj gnjev poprima, postaju sve snažniji. Upravo vidimo da se na svjetskoj pozornici Kristove riječi odigravaju ravno pred našim očima: djeca sotone vrlo jasno vrše naredbe svoga oca.

Islamski je kler objavio fatvu širom svijeta protiv svih koji odbijaju štovati njihova lažnog boga. U demonskom bijesu, Kristovi neprijatelji doslovce podižu oružje i masama zapovijedaju: "Poklonite se našem bogu ili umrite."

Međutim, takav sotonski gnjev nije ništa novo. Primjer za primjerom takve demonske ludosti vidimo u povijesti. U Danielu 3, kralj Nabukodonozor podigao je u Babilonu zlatnog boga, naređujući da ga se štuje. Svaki je dužnosnik, vođa i građanin u stotinu i nešto babilonskih provincija morao pasti pred tim bogom ili bi se suočio sa smrću. Bile su dvije mogućnosti: pokloniti se ili izgorjeti. Ako se netko odbio pokloniti pred Nabukodonozorovim idolom, bio je bačen u veliku užarenu peć.

Nakon što je bio donesen taj proglas, tri su se pobožna Židova u kraljevstvu odbila pokloniti. Bijesan, Nabukodonozor ih je dao dovući pred sebe zahtijevajući odgovor: "Koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?" (Dn 3,15). Evo njihova odgovora: "Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti" (Dn 3,17).

Odgovor demonom zahvaćenog kralja bio je predvidiv: "Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom... On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače" (Dn 3,19). Ovo je bila čista demonska mržnja protiv Jahve Boga. Istina je ovo: svi koji stoje za Krista mogu očekivati da će naići na takav bijes. Njihova poslušnost uvijek raspaljuje bijes onih koji uzimaju upute od sotone.

I, kakav je bio ishod? Čiji je Bog pobijedio u Babilonu? Usred ovoga "natjecanja", Isus sâm je očitovao svoju slavu i silu. Kad je kralj Nabukodonozor zavirio u užarenu peć, šokiran je bio nad onim što je vidio. Povikao je: "Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj? ...Ali sada ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri, i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu" (Dn 3,25).

Kad se pojavljuje Isus, igra završava. Njegovi se neprijatelji pred njim moraju povući.

Danas je islam poput Babilona, s ludim vođama poput kralja Nabukodonozora. Ova religija prijeti čitavom svijetu zahtijevajući da se štuje njezino božanstvo Alah. S islamskom potporom, terorističke organizacije zahtijevaju: "Poklonite se Alahu ili ćemo rušiti vaše avione. Bombardirat ćemo vaše gradove, vlakove, autobuse, tunele. Otimat ćemo vas, mučiti i odrubljivati vam glave. Alah će vladati svijetom. Islam će pobijediti."

Dok razmišljamo o tim demonskim silama, moramo se ponovno okrenuti priči o Nabukodonozoru i onim trima vjernim slugama. Ona nam govori da je u jednom trenutku Gospodin sišao i izbavio svoje sluge, i to je promijenilo sve. Sve je izgledalo drukčije kad je Gospodin pokazao svoju silu, tako da je i kralj povikao:

"Blagoslovljen bio Bog (te trojice), koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu" (Dn 3,28). Odmah je kralj izdao drugu naredbu koja je govorila da je jedini Bog koji se mora štovati Bog te trojice mladih Židova: "...jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj" (Dn 3,29).

Vratimo se sad psalmistu koji je pitao zašto poganski narodi bjesne protiv Gospodina. Prema njemu, evo kako Bog odgovara na takav bijes: "Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje. Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje" (Ps 2,4-5).

Sâm Gospodin onda izjavljuje: "Ta ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom... Ti si sin moj, danas te rodih" (Ps 2,6-7). Islam i druge poganske religije možda se nadaju da će dovesti svoje bogove da vladaju kao kralj zemaljskom kuglom. Ali Jahve Bog govori: "Ja sam već doveo svoga Sina Isusa Krista, Mesiju, kao kralja neba i zemlje. On je i sada Gospodin nad svima."

Sâm Otac kaže: Isus vlada kao Gospodin. Kakva je reakcija svijeta na to?

Svuda po svijetu podiže se žestoka mržnja prema Riječi Božjoj. Bezbožnici preziru Bibliju, ismijavaju je i proklinju. A ja pitam vas: Što je to s Isusovim imenom što tako raspaljuje gnjev samim njegovim spominjanjem? Na čitavom svijetu ni jedno ime nije tako prezreno. Međutim, nema spasenja ni u jednom drugom imenu: "Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti" (Dj 4,12).

Znamo da je kod bezbožnika Isusovo ime uvijek bilo omrznuto. Međutim, sad se ta mržnja pretvorila u demonski bijes. U narodima širom zemaljske kugle Kristovo se ime zakonskim putem polako i domišljato briše iz društva.

Nedavno sam primio riječ od jednoga vrlo pouzdanog izvora o strašnom razvoju događaja u našoj vojsci. Pokušava se donijeti propis kojim bi se zabranilo svim kapelanima, kako katoličkim, tako i protestantskim, spominjanje imena Isusa Krista. Razlog tome je nevjerojatan: "U pluralističkom društvu moramo biti duhovno zreli." Kakva obmana! Razmislite: prvo, zabraniti svako spominjanje imena Isus, a onda reći da je to stvar duhovne zrelosti! To je ravno iz pakla!

Zašto je takav bijes protiv Sina Božjega? Zašto zli drhte kad se spominje njegovo ime? Zbog onoga što Kristovo ime predstavlja: njegovo ime znači izbavljenje od grijeha. Ono znači oslobođenje od vlasti grijeha. Ono znači smrt staroj i paloj adamovskoj prirodi te ulazak u novi život. Ono znači snaga da se čovjek odrekne svih bezbožnih požuda i zabava i odbaci ih.

Ali, vidite, ljubitelji zabava ne žele predati svoje sjetilne načine života. Pavao za njih kaže: "Ti ljudi ne da samo vole svoje grijehe, oni u potpunosti razumiju da je Božji sud za bludnike, preljubnike, seksualne izopačenosti. A ipak se zabavljaju s onima koji čine takve stvari. Oni su mrzitelji Boga" (prema Rim 1,28-32).

Prema psalmistu, poganski stav je: "Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!" (Ps 2,3). Prevedeno modernim rječnikom, ovo glasi: "Više ne možemo tolerirati nikakvu osudu iz Biblije. I nećemo dopustiti da nas ovo 'Isusovo ropstvo' zaustavi. Provest ćemo zakone i slomiti sve stare lance morala. Zahtijevat ćemo svoja prava na brak između dva muškarca ili dvije žena. Gurat ćemo svoja prava na svaki oblik seksualne devijacije. Zahtijevat ćemo da se sruše stari moralni zidovi."

Moja mi Biblija govori što će se tada dogoditi. Kad se gnjev zlih postavi u položaj da svlada zakone prirode pretvarajući društvo u neopisiv pakao sličan Sodomi i kad će svaki čovjek biti zakon sâm sebi, pojavit će se naš Gospodin: "Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje" (Ps 2,5).

Psalmist nam govori: "Oni su uspostavili svoje vlastite standarde kao svete. Podigli su svoje zemaljske sjekire u šumi da sasijeku sve što je pravedno. Sjekirama i čekićima razbijaju svete stvari i onečišćuju Božje obitavalište" (vidi Ps 74,4-7). Zatim tuži: "Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?" (Ps 74,10).

Upravo nam tada Riječ Božja govori da uništenje i huljenje koje je donio čovječji gnjev neće više dugo trajati. "I gnjev ljudski obraća se u slavu tebi, kad se jednom opašeš gnjevom" (Ps 76,11). Kako će se to dogoditi? Jednostavno rečeno, što će ljudski gnjev postajati žešći, više će Bog izlijevati svoju milost. "Ali gdje grijeh postade većim, tu se milost izli u preizobilju" (Rim 5,20).

Divne primjere toga vidimo kroz čitavu povijest. Sjetite se kako je Kristova crkva u Kini bila gažena pod užasnim gnjevom komunizma. Svi oblici religijske aktivnosti bili su zabranjeni, uključujući i budizma koji je istaknuta religija u toj zemlji. Ostao je duhovni vakuum, s praznim i gladnim ljudima. Međutim, još se jednom gnjev ljudski pretvorio u slavu Bogu. Gospodin je izlio rijeke milosti na Kinu te je širom te nacije nikla tajna crkva. Danas se kineska Crkva broji u milijunima i još uvijek raste.

Možda je meni najjasniji primjer čovječjeg gnjeva koji se pretvorio u slavu Božju svjedočanstvo apostola Pavla. Na putu za Damask, ovom se žestokom progonitelju rane Crkve objavio Isus. U jednom trenutku, Pavlova mržnja prema Kristu i njegovoj Crkvi pretvorila se u slavu Božju. Zahvaljujući tome, danas je čitav svijet drukčiji.

Upravo vidimo kako se i gnjev Hezbolaha pretvara u slavu Božju. Kako? Muslimani iz Južnog Libanona bježe iz rata u Jordan i Siriju, gdje mnoge od njih prihvaćaju kršćani. Dok ti vjernici pokazuju Kristovu bezuvjetnu ljubav izbjeglicama, hraneći ih i dajući im zaklon, srca se tih bespravnih muslimana rastapaju. Sada su otvoreniji za Evanđelje nego ikada ranije.

Kroz sve ove primjere vidim odgovor Gospodnji na vapaj psalmiste: "Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi. Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi" (Ps 74,22-23).

Vjerujem da je svakom pobožnom čovjeku dodijeljen opunomoćen sotonin poslanik da ga muči i zlostavlja. Ako se sve više primičite Gospodinu, onda ćete se suočiti s punim gnjevom bijesna đavla.

Međutim, postoji put da se sotonin gnjev protiv vas pretvori u slavu Božju. Činjenica je da mi nismo bespomoćna dječica. Dobili smo oružje i sredstva koja su tako snažna da ruše sotonske utvrde. Što je naše najsnažnije oružje? Obećanja Boga Svevišnjeg.

Pismo nam govori: "Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas" (Jak 4,7). Možda ćete pitati: "Ali kako da se oduprem đavlu?" Hraneći se obećanjima Božjim. Čineći ih dijelom samoga svog bića i pozivajući se na njih kad ste pod paljbom, citirajući ih đavlu. Evo samo jednog primjera takva obećanja:

"Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom. Gle, postidjet će se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit će uništeni i propast će oni što se s tobom parbiše! Tražit ćeš svoje protivnike, ali ih nećeš naći. Bit će uništeni, svedeni na ništa oni koji protiv tebe vojuju. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: 'Ne boj se, ja ti pomažem'" (Iz 41,10-13).

Bivši vođa bande Nicky Cruz održavao je nedavno evangelizacijske sastanke u londonskoj općini Hackney koja je puna bandi. Nickyja je pozvao jedan zapovjednik policije jer je stopa rasta zločina pobjegla iz kontrole. Gradonačelnik Hackneya je homoseksualac, kao što su i mnogi članovi gradske uprave. Kad su oni saznali da će Nicky govoriti, pogledali su na njegovu internetsku stranicu i otkrili izjavu da Biblija homoseksualizam naziva grijehom. (Radilo se zapravo o Nickyjevom odgovoru na jedno pismo. Nicky je dodao: "Problem nije homoseksualizam, problem je grijeh. Isto je istina i za preljub, blud, nasilje, zlostavljanje pod drogom ili alkoholom.")

Ti su ljudi započeli kampanju protiv Nickyja da ne govori, a gnjev koji su pokazivali protiv njega bio je strašan. Nazivali su ga netolerantnim i homofobičnim, a novine su prenosile priču na čitavoj prednjoj stranici. Naša je služba elektronskom poštom primala izvješća o čitavoj toj halabuci.

Dok se čitav taj gnjev rigao na Nickyja, primio je savjet da dâ kompromisnu izjavu za tisak. Ali je Nicky odbio, zahtijevajući jednaka prava za održavanje javnih sastanaka kao i sve druge skupine. Jedna odvjetnička tvrtka preuzela je Nickyjev slučaj i zastupala ga, dobivši parnicu u njegovu korist.

Dok je Nicky održavao svoje sastanke u Hackneyu, Duh Sveti je sišao i Isus je očitovao svoju silu. Svake večeri, auditorij je bio pun i s krajem tjedna približno 1500 ljudi tražilo je Isusa da uđe u njihovo srce. U tom su broju bili i neki vođe bandi, kao i ovisnici i prostitutke. Sedam bandi na tom području odmah je zatražilo privremeno primirje. Svi kažu da je nakon Nickyjeve evangelizacije stopa zločina pala za 14 posto.

Pitam vas je li zapravo sav taj gnjev bio uperen u Nickyja? Ne, ciljan je bio na Kristovu silu koja izbavlja, silu Evanđelja koja mijenja život. A sve je to došlo jer je bio nazočan veliki strah od osude grijeha. Razmislite, ako su ovisnici o drogi mogli biti izbavljeni od svoje navike, ako su ubilački članovi bandi mogli biti promijenjeni i učinjeni novim stvorenjima u Kristu, ako su homoseksualci i prostitutke dobili svjedočanstvo da Kristu ništa nije nemoguće i bili čudnovato oslobođeni, ako je ljubav Božja mogla doseći nepopravljive članove bandi, onda njegova ljubav može raskinuti svaki lanac ropstva. Je li onda čudno što se gnjev sotone tako raspalio?

Nikakav kompromis, ljubav ili tolerancija neće zadovoljiti tu demonsku ljutnju i bijes. Zapravo, postajat će sve gore, mnogo gore. Upravo sada, bijesne sile stječu se veću političku snagu; u utrci su za razne položaje širom svijeta i bivaju izabrane.

U nekim područjima Europske zajednice sada je ilegalno propovijedati Krista sa slobodom koju mi ovdje uživamo. Mnogo propovijedanja Evanđelja naziva se "zločinom mržnje". Bojim se da dolazi dan kad će isto biti istina i za našu zemlju.

Kralj David bio je svladan antibožjim duhom svoga vremena i vapio je Gospodinu: "Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mržnjom žestokom mrze" (Ps 25,19). Isto tako, Psalam 124,2-3 govori nam: "...da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, voda bi nas podavila."

Ono što je iznio psalmist David, mnogi u Crkvi danas osjećaju isto. Povremeno izgleda da smo bespomoćni dići se protiv zlih sila koje su se skupile. Čak su uključeni i sudovi koji požuruju naše društvo sve bliže vratima pakla. Jedva mogu vjerovati kako se iz dana u dan moral naše zemlje gazi i pretvara u prljavštinu.

Hoće li Gospodin dopustiti ovaj gnjev protiv sebe i svoje Crkve dok naše društvo ne postane poput Sodome, kad je svaki čovjek sebi zakon? Ne, nikada! Upravo sada doživljavamo Gospodnje nevjerojatno strpljenje. On će dovesti sud, ali su svi njegovi sudovi s namjerom da spase. Izaija nam daje divnu sliku toga:

"Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima. Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem...

Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja. 'Šutjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao žena kada rađa, dašćem i uzdišem...

Vodit ću slijepce po cestama, uputit ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit, a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti.

Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.' Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!" (Iz 42,8-9.13-14.16-18).

Ljubljeni, božanska milost koju Izaija opisuje promijenila je progonitelja Savla u apostola Pavla. Ona je podigla Crkvu u komunističkoj Kini od mnogo milijuna članova. Ona šalje islamske izbjeglice u drage ruke odanih Kristovih slugu. Ona je kroz Teen Challenge centar u jednoj islamskoj zemlji podigla pet stotina obraćenih ovisnika o drogi koji žele propovijedati Krista. Bog doista izlijeva svoju spasonosnu milost u ovim posljednjim danima.

Ne trebamo se bojati bitaka koje kao da sotona zadobiva. Bitka u kojoj jesmo vječna je bitka. Ali vrata pakla neće nadvladati Kristovu Crkvu. Naš Otac je proglasio: Isus već vlada kao kralj!

Download PDF