Njegovo Je Oko na Vrapcima | World Challenge

Njegovo Je Oko na Vrapcima

David WilkersonAugust 21, 2006

Čitav svijet sad drhti nad izljevom terora i nesreća koje se događaju širom svijeta. Svaki dan kad se probudimo saznamo za novu katastrofu. Neki promatrači kažu da smo svjedoci početka Trećega svjetskog rata.

Prvo, teroristi su digli u zrak vlakove u Španjolskoj, a onda su mase poginule u eksplozijama vlaka u Indiji. U Pakistanu, katastrofalan je potres poharao čitave gradove, ostavljajući tisuće bez domova, gladne i povrijeđene. Mnogi na Dalekom istoku još uvijek trpe od posljedica tsunamija.

Zatim su došle uništavajuće katastrofe u Americi. Prvo, nevjerojatno jaki uragani uzastopno su pogodili Floridu, a zatim je došla Katrina. Amerika je gledala dok je područje jedne od njezinih glavnih metropola gotovo bilo zbrisano zajedno s drugim važnim gradovima na zaljevskoj obali. Nedavno su strašni požari poharali Jug i Zapad; tisuće jutara zemlje gorjelo je u Texasu, Oklahomi i Californiji.

Nikada u našoj povijesti nije bilo toliko strašnih požara i uragana. Ali to se ne događa samo ovdje. Širom svijeta zemlja proživljava rekordne vrućine, što uzrokuje ogromne poplave, prolome oblaka i uragane.

Dok dopušta da korejska ispaćena i potlačena nacija gladuje do smrti, Kim Jong-il u utrci je da proizvede barem sedam bojevih glava za nuklearne bombe. Svjetski vođe zbunjeni su jer ne znaju kako da zaustave prijetnje ovoga suludog čovjeka upućene drugim nacijama.

U isto vrijeme jedan drugi bezuman, đavlom opsjednuti diktator, sjedi na vlasti u Iranu. To je još jedna nacija koja hita proizvesti nuklearne bombe. Ovaj diktator i njegovi bezumni mule hvališu se da će uništiti Izrael i poslati čitavu tu naciju u zaborav. U isto vrijeme prijete i ostatku svijeta da se ne petlja u njihove nuklearne planove, upozoravajući da će prestati snabdijevati naftom sve koji to pokušaju.

A onda, nedavno, obeshrabrujuće vijesti da je Izrael napao Gazu i Libanon. Sukob se sve više širio, a rakete su padale na obje strane, usmrćujući civile na desetine. Čitav svijet zadržavao je dah dok je gledao vijesti, bojeći se da će na Srednjem istoku izbiti rat u punoj snazi.

Izraelski vođe jasno su dali na znanje da neće tolerirati nuklearnu prijetnju od Irana. Njihova jedina nada može biti bombardiranje svih iranskih nuklearnih gradova. Svjetske sile mogu pozivati na primirje u toj regiji, ali ono će kratko trajati, kao i svaki drugi sukob u povijesti Izraela sve od 1948. godine. Veliki požar na Srednjem istoku čini se da je neizbježan.

Dok sve te strašne katastrofe izbijaju na svim stranama: ratovi, terorizam, prirodne katastrofe, nuklearne prijetnje; postoji još jedna opasnost koja prijeti čovječanstvu. Znanstvenici širom svijeta na iglama su dok promatraju aviansku ptičju gripu. Upozoravaju da ako ovaj smrtonosni virus mutira u ljudski, prouzročit će pandemiju svjetskih razmjera. (Dok ovo pišem, već je od nje umrlo petnaestak ljudi.) Stručnjaci nagađaju da bi takva mutaciju mogla zbrisati petinu svjetske populacije. Umrlo bi više od milijarde ljudi.

Nevjernici su uvjereni da više nema rješenja ni za što i da sve u vrtlogu juri u kaos, jer ne postoji nitko tko bi sve to držao pod nadzorom. Ali narod Božji zna drukčije. Mi znamo da ne postoji razlog za strah, jer nas Biblija iznova i iznova podsjeća da Gospodin sve ima pod svojim nadzorom. Ništa se na svijetu ne događa bez njegova znanja i upravljanja.

Psalmist piše: "Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima" (Ps 22,29). Isto tako, prorok Izaija izjavljuje svijetu: "Pristupite, puci, da čujete, pomno slušajte, narodi; čuj, zemljo, i sve što te ispunja" (Iz 34,1). On govori: "Slušajte, narodi, okrenite uho prema meni. Nešto važno vam želim reći o Stvoritelju svijeta."

Izaija izjavljuje da kad se srdžba Božja podiže protiv narodâ i njihovih vojski, sâm ih Gospodin predaje pokolju. "Gle, narodi su kao kap iz vedra, vrijede kao prah na tezulji... Svi narodi ko ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina... (Bog) stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca... S kime ćete me prispodobit" (Iz 40,15.17.22.25).

Izaija zatim govori narodu Božjem koji je zbunjen i uznemiren događajima na svijetu. On savjetuje: "Pogledajte u nebo, u slavna nebesa. Gledajte u milijune zvijezda. Vaš Bog stvorio je svaku pojedinu i nadjenuo joj ime. Zar mu vi niste vrjedniji od njih? Dakle, ne bojte se."

Moramo znati da u nebu postoji karta, plan koji je naš Otac iscrtao za tijek povijesti. I on zna kraj od početka. Kad se ovaj plan približi ostvarenju, posebno u ovako katastrofalno vrijeme, vjerujem da sami sebi moramo postaviti ovo pitanje: "Na što je oko Gospodnje usredotočeno u svemu tome?"

Pismo nas uvjerava da su bombe, vojske i snage ovih divljaka kao ništa za Gospodina. On se smije iz njih kao da su hrpica pijeska i ubrzo će ih otpuhnuti. Pogledajte Izaiju 40,23-24: "On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske. Tek što su zasađeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih, i oni posahnu, vihor ih ko pljevu raznese."

Izaija nam govori: "Čim je to 'sjeme' posijano i pusti korijen u zemlju, Bog puhne u njega i ono propada. Pokvareni vladari zemlje zahvaćeni su njegovim vrtlogom i odneseni poput pljeve. On ih svodi na ništa."

U svom vlastitom životnom vijeku, vidio sam takve tirane "otpuhnute" poput pljeve. Sjećam se dok sam se kao dijete vozio s ocem u automobilu, glazba na radiju bila je prekinuta šokantnim vijestima: "Pearl Harbor upravo su bombardirali Japanci. Mornarička je flota uglavnom uništena, a stotinu su pobijene."

Moj je otac mislio: "To je to. Ovo je kraj kao što je bilo prorokovano." Preko noći, cijeli se američki krajobraz promijenio, čak i u našem malom gradiću u Pennsylvaniji. Zamračenja i sirene postali su redoviti dio našega života. Bilo je to strašno vrijeme dok se rat širio čitavim svijetom.

Ubrzo nakon toga, Daleki istok bio je u plamenu širom pacifičkih otoka. Stotine tisuća vojnika umrlo je u ubilačkim bitkama i zatvorskim kampovima. A u međuvremenu, lud, opsjednut diktator imenom Hitler pustošio je nacije na drugoj strani globusa. Činilo se da je nezaustavljiv u svojim osvajanjima zemalja u Europi. Kad je njegov nacistički režim bacio bombe na snažnu Veliku Britaniju, svijet je s užasom gledao što će biti dalje. U svojoj demonskoj mahnitosti, zapovjedio je da se europski Židovi pokupe i zatvore, a zatim ih je u milijunima pobio plinom i spalio.

U Rusiji, još je jedan ludi diktator počeo sistematski ubijati milijune svojih vlastitih zemljaka. Staljin je bio sadistički luđak, a komunizam je postao snažna sila pod njegovom željeznom vlašću.

A onda je jednoga dana došla najstrašnija vijest koju ju čulo čovječanstvo: pala je atomska bomba. Veći dio japanskih gradova Hirošime i Nagasakija nestao je u jednom trenu i zbrisao mnoštvo. Svijet je tada znao da je na zemlji otpušteno nešto apsolutno užasno.

Ubrzo nakon toga, japanski diktator Hirohito popeo se na palubu broda, glave pognute od sramote, i potpisao dokumente predaje. A u Europi, sa Savezničkim snagama koje su prodirale, Hitler je u podzemnom bunkeru počinio samoubojstvo. Kad su bili pronađeni njegovi ostaci, ništa nije ostalo osim pepela. A i u Rusiji je Staljin umro na bijedan način.

Danas svijet može vidjeti još jednoga demonom vođenog diktatora, Saddama Husseina, koji je isto tako otpuhnut poput pljeve. Čovjek koji je jednom terorizirao svoje vlastite zemljake i prijetio arapskoj regiji sada čeka suđenje. I vjerojatno će biti smaknut za kratko vrijeme.

Na kraju krajeva, vidimo ih kroz leće Pisma. Kako su samo istinite ove riječi: "Gospodin puhne na njih i vihor ih odnosi."

Isus nam je rekao što moramo činiti kad počnemo vidjeti ova događanja na svijetu:

"Pojavit će se znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama. Na zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morskih valova. Ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet, jer zviježđa nebeska će se uzdrmati.

Tada će vidjeti Sina Čovječjega gdje dolazi na oblaku s velikom moći i slavom. Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje" (Lk 21,25-28).

Pogledajte što kaže Krist: "Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave." To nam daje naslutiti da će stvari postajati gore i silnije. Zbog toga, sad je vrijeme da se pozabavimo svojim srcem, da se primaknemo bliže Gospodinu i ukorijenimo u njegovoj nadi. Moramo baciti sidro svoje vjere u njegovu Riječ te rasti u čvrstoj, nepokolebanoj vjeri.

Koja je to vjera na kojoj trebamo stajati? To je vjera da nas đavao ne može povrijediti. Većina kaotičnih vijesti ne može nas povrijediti. Svi demonima vođeni diktatori bit će otpuhnuti poput pljeve, a mi ćemo vidjeti Krista kako dolazi u svojoj slavi. To je ono što nam u ova zla vremena dopušta kazati: "Živ ili mrtav, Gospodnji sam. On je suveren nad svime što se događa."

Za što se Bog brine u svemu ovome? Je li za događanja na Srednjem istoku? Ne. Biblija nam govori da je Božji pogled na njegovoj djeci: "Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu" (Ps 33,18).

Naš Gospodin svjestan je svakog pokreta na zemlji, svakoga živog bića. Njegov je pogled prije svega usredotočen na dobrobit njegove djece. On drži svoje oči na bolovima i potrebama svakog uda svoga duhovnog tijela. Jednostavno rečeno, njega se tiče sve što nas boli.

Da bi nam to dokazao, Isus je rekao: "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu" (Mt 10,28). Čak i u velikim svjetskim ratovima, Bog nije najprije usredotočen na tirane. On je usredotočen na svaku situaciju i svaki detalj u životima svoje djece.

Odmah u sljedećem retku Krist kaže: "Zar se ne prodaju dva vrapca za jedan novčić? Pa ipak ni jedan od njih na zemlju ne pada bez dopuštenja Oca vašega" (Mt 10,29). U Kristovo vrijeme, vrapci su bili hrana siromašnih, prodavani za novčić. Na ulicama se moglo vidjeti lovce na ptice kako nose košare pune ulovljenih vrabaca. Međutim, Isus kaže: "Ni jedno od tih malih stvorenja ne pada na zemlju bez znanja vašeg Oca."

Prema biblijskom komentatoru Williamu Barclayu, Isusova riječ "pasti" u ovom retku označava više od ptičje smrti. Aramejsko značenje je "skakutati po zemlji". Drugim riječima, "pasti" ovdje nagovještava svaki mali povrijeđeni skok koji majušna ptičica učini.

Krist nam zapravo govori: "Oko vašega Oca na vrapcu je ne samo kad umire, već i kad skakuće po zemlji. Kad vrabac uči letjeti, pada iz gnijezda i počne skakutati po zemlji. I Bog vidi svaki mali trud koji on čini. On vodi brigu za svaki detalj njegova života."

Isus zatim dodaje: "Dakle, ne bojte se! Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca" (Mt 10,31). Doista, kaže on: "A vama su i vlasti na glavi izbrojene" (Mt 10,30). Jednostavno rečeno, Onaj koji je stvorio i izbrojio sve zvijezde, koji je promatrao svaki pokret Rimskog carstva, koji drži galaksije u njihovim orbitama, usredotočio je svoje oko na vas. I, pita Isus: "Ne vrijedite li vi njemu daleko više?"

Izaija je vikao: "Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: 'Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica'" (Iz 40,27). Božji ga je narod optuživao: "Gospodin je previdio moju potrebu. Ne odgovara na moju molitvu. Čini se da je Bog skrenuo svoje oko od moje kušnje."

Vjerujem da je to današnji vapaj mnogih povrijeđenih kršćana. Naša služba prima pisma dragih vjernika koji prolaze kroz kušnje i trpljenja koja su van pameti. Dopustite mi da vam dam primjer jednoga pobožnog pastora koji se suočio s nevjerojatnom paljbom kušnji koje se čine previše bolnima da bi ih itko mogao podnijeti.

Sve je započelo prije nekoliko godina kad je pastor položio svoga pet mjeseci starog unuka k sebi u krevet. On i njegova žena čuvali su sina svoje kćeri koja je radila. Dječak je bio zdravo dijete; dragulj djedova oka. Ali nekoliko sati kasnije, pastor se probudio i otkrio da je njegov unuk umro od SIDS-a (Sindrom iznenadne dječje smrti).

Pastorova kći, majka mrtvog dječaka, nije mogla podnijeti žalost zbog gubitka sina. Godinu dana kasnije pokušala je izvršiti samoubojstvo predoziranjem. Preživjela je, ali s ozbiljnim oštećenjem mozga. Sada se pastor i njegova žena 24 sata brinu za svoju kćer.

Zatim, godinu dana ili nešto kasnije, pastorov najmlađi sin optužen je bio za dva ubojstva. Jedno je bilo ubojstvo dilera koji je njegovu sestru snabdio drogom. Sada taj sin sjedi u zatvoru i čeka suđenje, suočen sa smrtnom kaznom.

Dok su se te strašne kušnje gomilale, pastor se suočio s kriznim trenutkom. Došao je tjedan prije Božića. Ovaj je čovjek bio u takvoj boli da se povukao u radnu sobu, žalosno plačući dok je u ruci gužvao sliku svoga mrtvog unuka.

Toj priči još nije kraj, ali sad želim stati da se usredotočimo na nevjerojatnu bol ovoga sluge Božjeg.

Ne mogu zamisliti kroz što ovaj pastor prolazi. Izgubio je svoga dragog unuka, kći mu je ostala s oštećenim mozgom, a sin mu sada čeka smrtnu kaznu. Sve što bi mogao misliti jest: "Gospodine, ova je bol prevelika. Ne znam kako da idem dalje."

Pitam vas, na što je u tom trenutku bilo usredotočeno oko Božje? Je li bio prezaposlen negdje drugdje, vodeći brigu da svijet sasvim ne poludi? Je li bio prezaposlen strašnim događajima na zemlji? Ili mislite da nije moguće da bi Božje oko bilo usredotočeno na bol i zbunjenost u ovom pravedniku? Psalmist nam daje odgovor: "Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove" (Ps 34,16).

Na trenutak zamislite stablo pred prozorom pastorove radne sobe. Na tom je stablu ptičje gnijezdo u kojem sićušni vrapčić širi svoja krila pokušavajući naučiti letjeti. Kad mali ptić ispadne iz gnijezda i padne na zemlju, Bog to zamjećuje.

Ako gledate kroz prozor i vidite da se to događa, recite mi kako to da ne možete vjerovati da je Bog bacio oko i na ovoga dragog čovjeka koji plače u svojoj boli? Kako ne možete vjerovati da je Bog dirnut osjećajima njegova trpljenja? Kako ne možete vjerovati da Bog u bocu sprema svaku suzu i da je sve pokrenuo za ovoga slugu da izađe iz ove situacije?

Ovaj pastor piše: "Iskreno vam mogu reći da je onoga dana u moju radnu sobu ušao sâm Isus i sjeo pred moj stol. Gospodin mi je s ljubavlju dao na znanje da imam dva izbora. Prvo, mogu dići ruke i napustiti bitku. Ako to učinim, svim ću prijateljima moći ispričati svoje nevolje i razloge zašto sam digao ruke, i oni će razumjeti. Slobodno sam mogao odabrati ovo; Isus bi razumio i još bi me uvijek ljubio.

Ili, rekao mi je, mogu skupiti hrabrost i izaći da se suočim s budućnošću, jer sa mnom još nije završio. To su bila moja dva i jedina izbora. Što se tiče Gospodina, ovo nije bilo preoštro. To su jednostavno bila dva izbora koja sam imao.

Odabrao sam da ću se dići i ići dalje. Prije nego sam izašao, stavio sam sliku svoga unuka u ladicu stola. Sada je prošlo već godinu dana. Moje bitke nisu prošle, ali znam da je njegova ruka na meni. Došao je k meni u mojoj boli i ohrabrio me da idem dalje. I bez obzira na daljnja testiranja, idem dalje u snazi njegove Riječi."

Ljubljeni, ovaj čovjek ima razumijevanje ljubavi Božje kao nikada prije u svom životu. On je na Isusa položio svaku bol, svaku žalost i svaku brigu te povjerio svoj život njegovu planu.

Uvjeren sam da je upravo ljubav ona koja nam je najčešće potrebna u našim kušnjama, a ne odgovori. Sami odgovori ne mogu uspjeti kad je čovjek svladan dubokom boli. Ljubav našega Oca i drage ruke naše braće i sestara ispružene prema nama, upravo je ono što nam služi kao njegov odgovor u naša najteža vremena. U takva vremena ne trebamo mjeriti našu vjeru jer nam možda mnogo od nje nije ni preostalo. Ali možemo pogledati u vrapca pred prozorom i znati da smo u središtu ljubavi našega Oca.

Krist je opisao posljednje dane kao vrijeme tako uznemirujuće i strašno da će "ljudi umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet... Na zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti" (Lk 21,26.25).

Što nam je Isus dao da nas pripremi za te katastrofe? Što je bio njegov protuotrov za strah koji će doći?

Dao nam je ilustraciju našega Oca koji promatra vrapca i Boga koji broji kosu na našoj glavi. Te ilustracije postaju čak značajnije kad promatramo u kojem ih je kontekstu Isus dao. On je ispričao te ilustracije svojim učenicima kad ih je otposlao da evangeliziraju izraelske gradove i sela. Dao im je snagu da izbacuju demone i liječe svaki oblik bolesti. Zamislite kako je to morao biti uzbudljiv trenutak za učenike! Primili su silu da čine čuda i čudesa. Ali su onda došla ova strašna upozorenja od njihova Gospodara:

"U svojim džepovima nećete imati nikakav novac. Nećete imati doma ni krova pod kojim biste spavali. Umjesto toga, nazivat će vas krivovjercima i đavlima. U sinagogama ćete primati udarce; odvlačit će vas na sudove; bacati u zatvore. Bit ćete omrznuti i prezreni, izdavani i progonjeni. Da izbjegnete kamenovanje, morat ćete bježati iz jednoga grada u drugi."

Sad zamislite te zabezeknute ljude dok su slušali Isusa. Sigurno ih je svladao strah. Zamišljam ih kako se pitaju: "Kakva je ovo služba? Je li to ono što mi donosi budućnost? Ovo je najcrnji život za koji sam ikada čuo."

Međutim, u istom tom prizoru Isus je ovima ljubljenim prijateljima tri put rekao: "Ne bojte se" (Mt 10,26.28.31). I dao im je protuotrov za sav strah: "Očevo je oko uvijek na vrapcu. Koliko će više uvijek biti na vama, njegovim ljubljenima?" (Vidi Mt 10,29).

Dragi sveti, ovo je duboka istina koje se možemo držati u ova najnemirnija vremena. Isus govori: "Kad bujice navaljuju, kad ste na kraju snage i mislite da nitko ne vidi kroz što prolazite, evo kako ćete naći odmor i sigurnost.

Pogledajte u male ptičice pred svojim prozorom i prođite prstima kroz svoju kosu. Zatim se sjetite onoga što sam vam rekao: ova mala stvorenja od ogromne su vrijednosti mome Ocu. A vaša vas kosa treba podsjetiti da ste njemu daleko vrjedniji. Njegovo je oko uvijek na vama. On koji vidi i čuje svaki vaš pokret, blizu je."

Evo, tako se naš Otac brine za nas u teška vremena. On je svjestan svakog detalja našeg života, života naše obitelji, našeg doma, naših novčanih sredstava, našeg braka, i on se brine za sve. Ne trebamo se bojati! Obećao je da će stvoriti put za bijeg.

Download PDF