Veliki i Posljednji Otpad | World Challenge

Veliki i Posljednji Otpad

David WilkersonOctober 2, 2006

Apostol Pavao govori o velikom otpadu koji treba doći na zemlju u posljednjim danima. Što je otpad? To je "odbacivanje jednom vjerovane i navješćivane istine". Jednostavno rečeno, to je otpad od istine Božje. Pavao piše o otpadu koji dolazi:

"Molim vas, braćo, za dolazak našega Gospodina Isusa Krista... da ne dopuštate da vas olako izbezumi i preplaši ni objava, ni govor... kao da je već tu Dan Gospodnji! Neka vas nitko i nikako ne obmane! Jer treba da najprije dođe otpad..." (2 Sol 2,1-3).

Nedavno me Duh Sveti potakao proučavati Ezekiela 16 koji govori o otpadničkoj Crkvi. Dok sam čitao ovo poglavlje, svladan sam bio Božjom žalošću. To poglavlje otkrivanja njegovo slomljeno srce nad Crkvom koja je zaboravila svoje temelje i okrenula se od svojih slavnih početaka. Prema Ezekielu, Izrael je postao tako pokvaren da je postao bludnička crkva, gori od Sodome. Ovaj narod koji je Bog izbavio, očistio i blagoslovio sad se okrenuo protiv njega, odbacujući istinu koju je jednom vjerovao i propovijedao. Njegov ga je otpad strahovito zabolio.

I tako je Gospodin poslao Izraelu Ezekiela da mu iznese žestoku poruku. To je proročanstvo s dvostrukom primjenom jer govori i Izraelu i današnjoj Crkvi. Ezekiel započinje s ovim oštrim riječima: "Stoga, razvratnice, čuj" (Ez 16,35). Evo Božje poruke:

"Kada sam te našao, bila si bačena na otvoreno polje, napuštena i sva u krvi. Spasio sam te i pokazao ti ljubav. Oprao sam te čistom vodom te si izrasla u prekrasnu ženu. Spustio sam na tebe blagoslove; odjenuo te i okitio draguljima. S tobom sam sklopio Savez i postala si moja. Dao sam ti napredak te si postala poznata i poštovana od svih pogana" (prema Ez 16,5-11).

Razmislite o Ezekielovom opisu Izraela u ovom poglavlju. Tu je narod jednom izbavljen iz ropstva i smrti, Crkva okićena blagoslovima ljubljene, krasne zaručnice. Nije li to i svjedočanstvo današnjega naroda Božjeg? Svi smo mi bili krvavi, zablaćeni od grijeha kad nas je Isus našao, očistio i iscijelio. Sve nas koji smo došli k njemu, on je izbavio i učinio novim stvorenjima te je spustio na nas blagoslove dajući nam svjedočanstvo svijetu.

Dok razmišljam o našim duhovnim ocima u Novom zavjetu, sjetim se i slugu koji su dali svoje živote za obranu Evanđelja. Od samog početka učenici i apostoli propovijedali su potpuni naum Božji, navješćujući Krista kao Mesiju do svoga dana smrti. Gospodin je spuštao svoje darove i blagoslove na tu Crkvu prvoga stoljeća i ona je rasla i napredovala u duhu i istini. Ubrzo se njezin utjecaj proširio poganskim narodima diljem svijeta.

Iz korijena te rane Crkve niklo je stablo s mnogim granama. Te grane mi nazivamo denominacijama, organizacijama, zajednicama, pokretima. Oni su preuzeli mnogostruke izraze i oblike te imamo baptiste, metodiste, prezbiterijance, episkopalce, pentekostalce, luterane, karizmate i druge. Kad proučavamo podrijetlo tih grana, otkrivamo da se većina raspirila u oganj iz iskri svetih Kristovih slugu. Mnogi od tih pobožnih osnivača bili su mučenici za svoju odanost čistoj Riječi Božjoj.

U svom uredu imam devet svezaka Johna Wesleya, osnivača Metodističke ckrve. Vjerujem da je Wesley bio jedan od najpobožnijih ljudi koji su ikada živjeli. Ovaj je čovjek plakao nad duhovnim stanjem Engleske, Škotske, Irske i Walesa, moleći za njih bez prestanka. Njegova predanost dovela je do jednog od najvećih probuđenja u povijesti.

Wesley bi se dizao još za mraka te na konju odlazio propovijedati rudarima iz ugljenokopa u šest sati ujutro, prije nego su odlazili na posao. Zbog svoje službe podnosio je nevjerojatne teškoće. Ponekad ga je svjetina tukla. Međutim, Wesley je vjerno radio dok nije došlo probuđenje koje je britansko društvo preobrazilo od dubina njezinih zatvora do gornjih slojeva vlasti.

U ranim danima Amerike, metodistički su propovjednici održavali sastanke na otvorenom, slične Wesleyevim, zvane "taborski sastanci". Ti ljudi, zapaljeni Duhom, s gorljivošću poput Wesleyeve, radili su kao "kružni jahači", jašući kroz Kentucky, Tennessee i Srednji zapad. Sastanci su se održavali na selu i na njih su dolazili ljudi iz čitave okolice. Propovijedanje je bilo snažno i s tako dubokim osvjedočenjem o grijehu da bi slušatelji klonuli te vapili za oproštenjem.

Sjetimo se početaka pentekostalizma ovoga moderanog vremena. Ovaj pokret započeo je početkom prošloga stoljeća u maloj crkvi od šindre na ulici Azusa u Los Angelesu. Zajednica se sastojala od nekoliko skromnih crnaca i bijelaca koji su se posvetili molitvi i postu te se iz toga Duh Sveti silno očitovao. Osvjedočenje u toj kapeli bilo je tako snažno da su mnogi pali ničice na pod u trenutku kad su ušli.

Ubrzo su dolazili posjetitelji iz čitavog grada da iskuse probuđenje. A onda su počeli dolaziti i izdaleka te se probuđenje ulice Azusa proširilo svijetom. Iz te majušne crkvice iznikli su pravedni muškarci i žene puni ognja Duha Svetoga, sluge koji se nisu htjeli klanjati idolima svoje generacije. Iz tog probuđenja nikle su mnoge pentekostalne organizacije koje danas poznajemo kao Assemblies of God (Skupštine Božje), Curch of God (Crkva Božja), Foursquare Church i druge.

I upravo kao što je Gospodin rekao starom Izraelu, mogao bi reći i za većinu tih skupina: "Našao sam vas u vrijeme vaše potrebe. Uzeo sam vas, odjenuo u plašt pravednosti, ljubio vas i blagoslovio. Bili ste siromašni, ali sam vam ja dao napredak i vaš se utjecaj raširio svim narodima.

Ali nakon toga, uzoholili ste se te se vladate poput bludnice. Zlorabili ste darove koje sam vam dao. Zaboravili ste kako sam vas našao: gole, odbačene i bespomoćne. "U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala" (Ez 16,22).

Otpad u njegovu najjasnijem obliku jest kad narod Božji odbaci istinu koja ga je spasila. Gospodin je zapravo govorio Izraelu: "Jednom si ispovijedao vjeru i vjerovao, ali si postao izdajica istine. Ostavio si stare putove i uveo metode koje je stvorio čovjek. Više me ne ljubiš i prestao si se pouzdavati u mene. Umjesto toga, ideš svojim vlastitim putom. A to je izazvalo moju ljutnju."

"...kao preljubnica: mjesto muža strance si primala" (Ez 16,32). Evo, u jednoj riječi vidimo sklonost naroda Božjeg. Ukratko, naginjemo otpadništvu. Mnogi od nas u nekoj točki svoga hodanja s Gospodinom zaboravljamo svoje početke. Zaboravljamo kako je to bilo kad smo bili nađeni u grijehu, očišćeni, ljubljeni i blagoslovljeni od Boga. Kako je vrijeme prolazilo, postali smo mlaki ili hladni u svojoj ljubavi za njega. Zaokupile su nas druge ljubavi.

Možda ćete prigovoriti: "Ali ovo nije pravilno tumačenje Ezekiela 16. Prorok je govorio samo naravnom Izraelu." Naprotiv, Pavao izjavljuje da starozavjetne istine imaju dvostruko značenje, za njih tada i za nas sada: "Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 1011). Čitajući u ovom kontekstu, Ezekielovo proroštvo jasna je usporedba koja otkriva Božje srce kad njegov narod padne u otpadništvo.

Dopustite mi da vam dam prvi primjer u kojem vidimo da se danas dogodio ovaj veliki otpad. Episkopalna crkva redovito je u posljednjih nekoliko godina bila glavna vijest. Ona je jedna od najstarijih i najvećih denominacija na svijetu; crkva koja je u svome početku čvrsto bila ukorijenjena na biblijskom učenju. Propovijedala je Evanđelje uskrslog Spasitelja i njezine su propovjedaonice bile blagoslovljene prorocima i svetim propovjednicima. Uistinu, pobožan utjecaj Episkopalne crkve raširio se svijetom od Europe do Afrike i obje Amerike.

Međutim, ova jednom posvećena crkva pala je natrag u otpadništvo. Govorim o ljudima koji su otišli daleko od svojih početaka:

  • Ova denominacija jedna je od prvih koja je ordinirala biskupa homoseksualca.

  • Neki episklopalni vođe pokušavaju zanijekati Isusovo božanstvo.

  • Nedavno su biskupi i laički članovi nacionalnoga vodećeg tijela izjavili da njihove biskupije mogu tumačiti Trojstvo kako žele. Bog može biti ona, Isus nježna misao, a Duh izbor pojedinca. Ovo je izravno huljenje!

  • Upravo izabrani glavni biskup žena je koja je prihvatila homoseksualni program rada i denominacija ide prema raskolu. Lokalne crkve obustavile su financiranje, a afričkim biskupima je dosta te viču da američke crkve odlaze u otpadništvo. A u međuvremenu se ovdje članovi crkve osipaju.

U Engleskoj vidimo istu stvar u Anglikasnoj crkvi. Ova denominacija pala je na tako malo članstvo da se crkvene zgrade koje su stoljećima stajale sada neprekidno zatvaraju. Taj se proces naziva "deposvećenje". Te veličanstvene zgrade jednom su bile pune gorljivih vjernika. Ali anglikansko stanje postalo je tako otpadničko da su morali rasprodati brojne crkvene zgrade, od kojih su neke postale noćni klubovi, okultni muzeji pa čak i džamije.

I Harvard i Yale utemeljili su pobožni propovjednici kao biblijske škole. Velika probuđenja jednom su prošla kroz te koledže i iz njih su izašli silni propovjednici. Međutim, danas su ti glasoviti univerziteti rasadnici ateizma i bestidnih nijekalaca Kristova božanstva. Postali su otpadničke institucije, otišavši daleko od svojih biblijskih korijena.

Isto je istina i za Columbiju u New Yorku i Princenton u New Jerseyu. Oba ova koledža utemeljili su pobožni propovjednici, ali i oni su danas postali otpadnički. Za sve veći broj Bog više nije nebeski Otac, već može biti i žensko božanstvo. Krist se više ne drži Sinom Božjim, već je prikazan samo kao jedan dobar čovjek ili karizmatski učitelj.

Čak se i u kršćanskim koledžima i evanđeoskim školama širom svijeta nalazi kvasac otpadništva. Za te je škole sad izgubljena bitka pokušati zadržati pravac starih putova jer otpadnički profesori više ne drže biblijske istine. Novo evanđelje koje oni predstavljaju napustilo je Kristovo božanstvo, stvarnost pakla i suda te biblijske standarde čistoće i morala.

Pogledajmo ponovno riječi Božje Izraelu u Ezekielovo vrijeme: Pokvarili ste se više od Sodome. "Života mi mojega, riječ je Jahve Gospoda, tvoja sestra Sodoma... ne učini što si ti počinila... (ti) bijaše od njih pokvarenije na svojim putovima... one izađoše pravednije" (Ez 16,48.47.52).

Gospodin zatim opisuje grijehe Sodome i govori zašto ih je uništio: "Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše... a sirotinju i bijednike ne pomagahu. Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje" (Ez 16,49-50).

Pogledajte što su bili Sodomini glavni grijesi: ponos i oholost. Čuli ste za "paradu homoseksualaca". Naš grad New York ima godišnju paradu homoseksualaca na koju dolazi do 400 tisuća ljudi. Sudionici parade nose natpise kao što su: "Bog je homoseksualac", "Krist je bio homoseksualac", "Homoseksualac i ponos". Vidio sam jednom neke sudionike kako su iskočili iz parade da napadnu skupinu koja je nosile znakove: "Isus ljubi homoseksualce. On samo mrzi grijeh." Ova skromna skupina samo je nudila ljubav, ali su ljudi okrutno s njima postupili.

Usprkos takvoj otvorenoj oholosti, Bog izjavljuje u Ezekielu 16: "Ponos i oholost otpadničke crkve gori su od ponosa homoseksualaca. Čak ni Sodoma nije činila grijeh kakav vi činite." Činjenica je da je krajnji ponos i strašna oholost klevetati Kristovo ime; govoriti Bogu "ona"; reći da Crkva nema nebeskog Oca. (Ako nema Oca, onda nema ni Sina, što je središnja laž islama.)

Kako je strašna dubina ponosa potrebna da bi se uklonilo božanstvo od Onoga koji je umro da bi nas spasio! Međutim, sada taj isti strašni ponos izbija iz nekih evanđeoskih organizacija, okrećući Crkvu protiv istina njezinih očeva. To je val potpunog otpada.

Više od svega Bog mrzi mlako evanđelje poluistina koje se danas širi zemaljskom kuglom. To evanđelje govori: "Samo vjeruj u Isusa i bit ćeš spašen. Ne treba ti ništa više." Ovo ignorira potpuni naum Božji koji govori da je potrebno pokajati se za grijehe, uzeti svoj križ i postajati sve sličniji Kristovoj slici kroz djelo očišćenja Duha Svetoga. Ono uopće ništa ne govori o stvarnosti pakla i sudu nakon smrti.

Izaija upozorava na ovo glatko evanđelje koje ne sablažnjava, a koje ljudi danas glasno traže. Njegovo se proročanstvo izravno odnosi na sadašnje vrijeme jer ga je Bog uputio da ga zapiše "za vremena koja će doći" (Iz 30,8):

"Ovo je narod odmetnički... sinovi koji neće da slušaju Zakon Jahvin. Vidovitima oni govore: 'Okanite se viđenja!' a vidiocima: 'Ne prorokujte istinu!' Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte! Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s očiju Sveca Izraelova!" (Iz 30,9-11).

Prema Izaiji, nije bilo propovijedanja o svetosti i pokajanju. Zašto? Narod nije htio biti osvjedočen ni ispravljan. Odbili su čuti išta drugo osim glatkoga, laskavog evanđelja. Međutim, razvodnjeno evanđelje uopće nije nikakvo evanđelje.

Ezekiel opisuje takvo evanđelje: "...ne razlikuju sveto od nesvetoga, ne uče se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su subote moje, bez časti sam u njihovoj sredini" (Ez 22,26). On je razvodnjeno evanđelje nazvao "bjelilom" (Ez 22,28) ili kao što kaže drugi prijevod, "lošom žbukom". Drugim riječima: "Gradite zidove lošom žbukom. Ti zidovi mogu sad izgledati jaki i poželjni, ali Gospodin šalje oluju koja će prouzročiti da se ti zidovi sruše. "Udarit će silan pljusak" (Ez 13,11).

Zatim Ezekiel daje kratak pregled strašnih sudova kroz koje će Bog svom narodu reći: "Razotkrit ću vašu golotinju. Na putu su oštri sudovi, a kad oni dođu, vaše bogohulno evanđelje pokazat će se kao prazno i bez nade."

Izaija je prorokovao da će onoga dana "ohol pogled biti skršen, i bahatost ljudska ponižena. Jahve će se uzvisiti, on jedini, u dan onaj... Oholost ljudska skršit će se, i bahatost ljudska poniziti. Jahve će se uzvisiti, on jedini, u dan onaj" (Iz 2,11.17).

Ja vjerujem da se upravo sada suočavamo s Armagedonom. Svuda oko sebe vidimo kako nacije drhte i ljudska srca otkazuju od straha. Kažem vam, ovo nije vrijeme za razvodnjeno Evanđelje. To evanđelje potpuno je izdajničko jer će se srušiti čim vjetrovi suda zapušu. Bog upozorava da će suditi onima koji propovijedaju to beživotno evanđelje:

"Jer vi lažju ražalostiste srce pravednika, koje ja ražalostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbožnika da se ne obrati od zla puta bezbožničkog pa da život spasi. Zato nećete više vidjeti isprazno niti ćete laž proricati: ja ću osloboditi narod svoj iz vaših ruku. I znat ćete da sam ja Jahve" (Ez 13,22-23).

"I sudit ću ti po zakonu preljubnice i one koje prolijevaju krv i predati te krvi bijesa ljubomore... jer se ne spomenu svoje mladosti, već me svim tim izazivaše, oborit ću ti na glavu sve postupke tvoje, riječ je Jahve Gospoda" (Ez 16,38.43).

Kad sud dođe, što će se dogoditi s onima koji su svoju sigurnost stavili u razvodnjeno evanđelje? Jurit će u svim pravcima tražeći istinsku riječ od Gospodina, ali je neće moći naći. Njihovi će im otpadnički propovjednici govoriti: "Ne uzbuđujte se. Svijet je već vidio takve nevolje. Vidjeli smo svjetske ratove. Sve ide kao što je išlo od početka. Sve će to proći."

Ne, neće! Nikada nije bilo dana kao što je ovaj. Sada nuklearno oružje u rukama drže luđaci. Smrtonosni projektili mogu putovati tisućama kilometara, a bombe strahovite razorne moći i biološki rat prijete da izbrišu ogromne mase čovječanstva.

Upravo kao što je Gospodin sudio Sodomi i Gomori, koje su dragovoljno zanemarile upozorenja Božja i bile osuđene, sudit će i ovom naraštaju posljednjeg vremena. No mnogi od njegovih sudova za izbavljenje su, dok su oni koji su pali na Sodomu bili primjeri svim kasnijim naraštajima: "...stoje za primjer Sodoma i Gomora" (Jd 7).

Ovo poglavlje jedno je od najvećih izraza milosti i milosrđa Božjeg u čitavom Pismu. Gospodin govori da dok će sudovi s ognjem i bijesom padati na svim stranama: "Učinit ću da prestaneš s bludom" (Ez 16,41). Čovječanstvo će još jednom ući u užarenu peć. I još jednom će Bog učiniti nadnaravno djelo u srcima ljudi tako da će se okrenuti od idola i lažnih bogova.

Prema Otkrivenju, dvije će se stvari dogoditi kad se izlije užasni gnjev. Prvo, mnogi otvrdnuli ljudi odbit će se pokajati: "A ljudi su, goreći u velikoj žegi, psovali ime Boga koji ima vlast nad ovim zlima, i nisu se obratili da mu priznaju slavu... Ljudi su od muke grizli jezike i psovali ime nebeskoga Boga zbog svojih muka i svojih čireva i nisu se odvratili od svojih djela... A ljudi su psovali Boga zbog zla od tuče, jer je bilo izvanredno veliko" (Otk 16,9.11.21).

Međutim, Pismo govori da će se usred tih strašnih vremena drugi u pokajanju obratiti Gospodinu. Otpadnike i mlake, one koji su okusili Riječ Božju, Gospodin će osvjedočiti i pozvati. Zatim će se ostvariti Ezekielovo proročanstvo: "Odvratit ću vas od vašega ponosnog otpada."

"Kuće će ti ognjem spaliti i neočigled svim ženama izvršiti pravdu nad tobom. I učinit ću da prestaneš s bludom" (Ez 16,41). Sudovi će u to vrijeme biti tako snažni da će potresti cijelu zemlju te će čitavo čovječanstvo znati kako je došlo vrijeme da se nešto mora učiniti ili umrijeti. U tom će trenutku Bog potresti i probuditi svakoga otpadnika koji mu je poznat i pokazati mu otpadništvo u njegovu srcu. Mnogi će otpali pastiri biti privučeni križu, budeći se iz svoje lijenosti da propovijedaju pokajanje i pravednost. Bit će to nadnaravno djelo, očitovanje milosti Božje koje će biti vidljivo čitavom svijetu.

A u isto vrijeme, Alah neće uspjeti izbaviti svoje štovatelje od gnjeva. Mase hinduističkih štovatelja bit će satrte kad ih milijuni njihovih božanstava ne uspiju izbaviti. Doista, čitav će svijet reći: "Ovi su sudovi nadnaravni" te će mnogi zavapiti Kristu. (Već vidimo da se to događa nakon strašnog tsunamija na Dalekom istoku.)

"Sklopit ću s tobom Savez svoj, i znat ćeš da sam ja Jahve, da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što učini! To je riječ Jahve Gospoda" (Ez 16,62-63).

Ukratko, Bog nam govori: "Usprkos svega tvog otpadništva, svega tvog odbacivanja mene i svega tvog odmetništva, u vrijeme kušnje koja dolazi na zemlju sjetit ću se Saveza koji sam sklopio s tobom u tvojoj mladosti." Drugim riječima, sve će se to dogoditi zbog njegove nadnaravne milosti.

Ljubljeni, to je Novi savez, sklopljen na Golgoti. Razmislite o tome: Isus je došao na svijet koji je bio u potpunom odmetništvu: mrtav u svojim obredima i zaokupljen svojom pokvarenošću. On nije došao kao odgovor na nečije molitve, jer ih je bilo malo koji su ga tražili. U ono vrijeme, svijet je štovao idole i lažne bogove, upravo kao i čovječanstvo danas. Izrael je bio otpadnik. Kristov dolazak bio je čisto djelo milosrđa kojega nitko nije zaslužio.

Vjerujem da iz ove moderne Sodome još mora izaći velika žetva duša. Svuda po svijetu, crkve će biti blagoslovljene i zadivljene nad ostatkom gladnih vjernika koji će izaći iz svakoga naroda. Oni će prepoznati glas Gospodnji koji će im govoriti: "Vraćam te natrag do tvojih početaka u meni." Njihova će srca biti probuđena te će odgovoriti: "Gospodine, vrati me natrag u moju prvu ljubav za tebe."

Download PDF