Crkva Isusa Krista danas je silno blagoslovljena od Boga, ali ako pokretačka sila iza bilo koje službe nije potpuna ovisnost o Duhu Svetom, sav trud je bezuspješan. Divna glazba, rječito propovijedanje ili snažne osobnosti su dobre, ali jedino sila i očitovanje Duha Svetog može baciti ljude na koljena.
Salomon je bio najmudriji čovjek koji je ikada živio. Bio je dobro organiziran, daleko obrazovaniji od svoga oca Davida, i učinio je sve veće i bolje nego što je ijedna ranija generacija mogla zamisliti. Sve u vezi sa Salomonom je oduzimalo dah, bilo je ekstravagantno, vrlo dojmljivo! Međutim, pokretačka sila iza Salomona bili su mudrost i znanje te je iznosio poruku bez snage.
Usporedimo ove dvije slike crkve – Salomonovu i Davidovu. U Salomonovoj crkvi propovjednik uglavnom skuplja istinite, biblijske informacije i iz njih stvara propovijed. Zatim kaže sam sebi: "To je Riječ Božja, dakle, mora ostaviti dojam." Ali kako god je dojmljiva, bez pomazanja Duha Svetog to je mrtva riječ.
U drugu ruku, Davidova crkva ispunjena je pobožnom žalošću radi grijeha i dubokom željom da se upozna Otac. Kad je David bio na smrtnoj postelji, govorio je Salomonu o prisnosti s Gospodinom: "Sine moj, želim ti reći tajnu moje službe, zašto je Bog bio sa mnom kamo god sam išao." Poslušajte neke od posljednjih Davidovih riječi svome sinu: "Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku" (2 Sam 23,2).
Rekao je: "Nisam se uzdao u svoje znanje ili mudrost; zapravo, nisam se uzdao ni u jedan dio svoga tijela. Bio sam slab čovjek, ali oslanjao sam se na Duha Svetog! Svaka riječ koju sam izgovorio bila je pod njegovim pomazanjem. Njegove riječi ispunile su moja usta!
Sve pravo bogatstvo mudrosti i znanja sakriveno je u Isusu Kristu (vidi Kol 2,3) i na raspolaganju nam je.