Ivan Krstitelj bio je čovjek Riječi. Čitav svoj život proveo je proučavajući Pisma u samoći i razmišljajući o zakonu. Ukazao je na Isusa i izjavio: "Evo Jaganjca Božjeg" (Iv 1,29). Vidio je kako Duh Sveti silazi na Krista kao golub i čuo je Očev glas kako Isusa proglašava svojim vlastitim Sinom. Međutim, našao se u zatvoru; njegovu snažnu, pomazanu službu prekinuo je kralj Herod (vidi Lk 3,19-20). Sad su mnoštva koja su ga slijedila nestala; "Glas jednoga koji viče u pustinji" je utihnuo.
Ivanova javna služba trajala je samo jednu godinu, ali tijekom toga vremena Bog je kroz njegovo propovijedanje očitovao svoju silu. Isus je znao da bi ovaj žestok prorok radije bio mrtav nego ostao zatvoren u zatvoru. Na kraju krajeva, sve svoje godine živio je u pustinji, hodajući zemljom i spavajući u pećinama.
Dok je bio zatvoren, svladala ga je nekakva duboka, mračna kušnja duše i počeo je sumnjati. Vjerojatno se pitao zašto Isus ne dolazi da ga izbavi iz zatvora. Na kraju krajeva, Izaija je obećao da će Mesija kad dođe oslobađati zarobljenike. Iskreno, Isus nije ostvario njegova očekivanja. Je li on stvarno obećani Mesija? (vidi Mt 11,2-3).
Isti đavao koji je u pustinji kušao Isusa nastojao je uništiti i Ivanovu vjeru. I on koristi iste te laži i obmane i protiv nas danas. Njegov cilj je usaditi sjeme sumnje u nas u vezi s Riječi Božjom, njegovim obećanjima, njegovom radosti nad nama. Sotona želi da postanete nestrpljivi dok čekate odgovore na svoje molitve. Ali nestrpljenje s Bogom može učiniti da vaše molitve postanu snažan smrad umjesto miomirisni kad.
Jakov 1,2-4 nam daje ovo ohrabrenje: "Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost! Samo neka te postojanost urodi savršenim djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostatka!"