Pavao je rekao Efežanima: "… sa svakovrsnom prošnjom i molitvom … molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi" (Ef 6,18). Kakav zanimljiv izraz i opis – moliti u jedinstvu s Duhom. Moliti u jedinstvu s Duhom Svetim koji je sam Bog!
A tome u Efežanima može se dodati: "Dakle, što slijedi? Molit ću duhom, ali molit ću i umom; pjevat ću hvale duhom, ali pjevat ću ih i umom" (1 Kor 14,15). Jeste li uočili da Pavao ne moli samo umom, nego i duhom, potaknut Duhom Božjim.
Gdje bi to Duh prvenstveno radio ako ne u našem ljudskom duhu? Isto tako, da bi suzbili one koji prave rascjepe u Kristovu Tijelu, "sjetilna stvorenja koja nemaju Duha", Juda je rekao vođama: "… uzdižite se na temelju svoje presvete vjere; molite se uz suradnju Duha Svetoga" (Jd 20).
Ove Duhom Svetim nadahnute upute u vezi s molitvom nekima mogu izgledati kao emocionalan fanatizam. Oni drže da je to za one "druge" koji uvijek preglasno pjevaju i svakih šest sekundi podižu ruke u crkvi. Oni kažu: "Ja nisam tako odgojen u crkvi."
Bog nam je dao Bibliju tako da možemo s molitvom i poniznošću istraživati njezine dubine te iskusiti što obećava. Je li snaga Duha Svetog da nadahne molitvu nekako isparila tijekom stoljeća koja su slijedila nakon knjige Djela? Hoće li nam Duh danas biti od manje pomoći, posebno kad ga najviše trebamo? To ne zvuči poput onoga što bi milosrdni Bog učinio.
Kako ćemo hrabro moliti s vjerom ako nam Duh Sveti ne pomogne? Jedino ćemo se, kad Duh vodi i nadahnjuje, podići na novu razinu pobjedonosne molitve. Tada će se rušiti utvrde, naše najmilije pohodit će Božja milost i ljudi oko nas doći će do spoznaje da je Krist živi Spasitelj, a ne samo neka teološka zamisao.
Za Boga ništa nije preteško. "Gospodine, nauči nas moliti i neka to bude molitva u Duhu Svetom."