Pismo je ispunjeno upozorenjima o donošenju praznog štovanja Bogu. Ako je danas crkva jedino za pozitivno razmišljanje, samopomoć i da se ljudi osjećaju bolje, onda to za nas mogu postići današnji gurui kao što su Tony Robbins ili Oprah Winfrey. Ali crkva nije o tome što mi možemo učiniti; ona je o tome što Krist može učiniti.
Glazba i propovijedi u crkvi nisu za zabavu. Crkva je Božja kuća i kad se skupimo u njegovo ime, on je obilježava svojom nazočnošću. Božja nazočnost trebala bi biti tako središnja stvar našega štovanja, tako očevidna, da ako bi ušao neki nevjernik, pao bi na koljena vapeći u čudu: "Pouzdano je Bog na ovome mjestu!"
Dugo se vodi rasprava što Boga više časti: stare himne ili današnja glazba. Dakako, odgovor je nijedno ni drugo. Imamo samo jedno mjerilo štovanja: "Ali dolazi čas – i već je tu – kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce želi. Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini" (Iv 4,23-24).
U vrijeme našega štovanja, usredotočenost bi uvijek trebala biti na Isusu i onome što je učinio. Pogledajte strahopoštovanjem ispunjenu teologiju Charlesa Wesleya uguranu u jednu himnu:
Može li to biti da se počnem
zanimati za Spasiteljevu krv?
Kad je umro za mene, tko mu je bol zadao
i tko ga je u smrt natjerao?
Divna ljubav! Kako je to moglo biti
da si ti, moj Bog, umro za mene?
Postoje i predivne duboke pjesme koje nas bacaju na koljena koje su napisali današnji kompozitori.
Ovo je dužno štovanje (ili klanjanje) našega Boga: "Gospodine, ti si veći, divniji i slavniji od ičega poznatog čovjeku. Klanjamo se u strahopoštovanju pred tobom!" S time na pameti, podignite danas svoj glas u pjesmi zahvalnici i štujte našega Kralja!