"Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta" (Iv 17,24). Isus je molio za svoje učenike, a to uključuje i nas. On je tražio Oca da možemo vidjeti njegovu slavu, što znači da upoznamo njega.
U određenim prilikama u Starom zavjetu, Isus se otkrio u ljudskom ili anđeoskom obličju, s različitim rezultatima. Primjerice, kad se Jakov pokušao boriti s Gospodinom, zaradio je iščašen kuk. A kad je Mojsije rekao Bogu: "Pokaži mi svoju slavu" (Izl 33,28), Gospodin mu je rekao: "Moram zakloniti tvoje lice i sakriti te iza stijene; tek onda možeš vidjeti trag sjaja moje nazočnosti." Drugim riječima, morao je zaštiti Mojsija od punog otkrivenje samoga sebe.
U Novom zavjetu, kad je apostol Ivan na otoku Patmosu čuo glas Gospodnji i primio Otkrivenje, pao je na lice. Normalna reakcija muškaraca i žena kad su vidjeli Isusa bila je strah i divljenje. Pitam se što bi se dogodilo da ga vidimo u svoj njegovoj ljepoti i veličanstvu kao Mojsije ili Ivan.
Istina je, Isus je lijep u daleko dubljem smislu od našega uobičajenog korištenja te opisne riječi. Mi opažamo da je netko lijep ili zgodan, ali Isus je daleko više. On je veličanstven, predivan, poseban, jedinstven, osobit. On je i nježan, ljubazan, dragocjen, pun veličanstva. On je čudesan, snažan, silan, moćan, mudar, izvanredan. I nikada ne iznevjeri!
Čak i u svojoj ljudskoj prirodi Isus ostaje suveren, jedno s Bogom (vidi Kol 2,10). Razmislite o nekim njegovim predivnim osobinama: pun pravde (Iv 8,16); savršeno pravedan (Iv 8,46). I on je ljubav (Iv 13,34) – ljubav koja je nedokučiva.
Tu ljubav uopće ne zaslužujemo, ali to je ljepota našega predivnog, jedinstvenog Spasitelja. Zahvalite mu danas za njegovu neiskazanu žrtvu i dar spasenja.