ČOVJEK PO SRCU BOŽJEM
Čak i kao dječak, David je poznavao silu i zaštitu Božju. Odrasli ljudi povlačili su se kad su vidjeli Golijata, diva, ali ne i David. Krenuo je na ovoga diva ni s čim nego s praćkom u ruci i oborio ga. Sukobio se s lavovima golim rukama i s medvjedima samo s kopljem. Bog je uzeo maloga, beznačajnoga seoskog dječaka, pastira, i pretvorio ga u silnog ratnika-kralja!
Nijedan vladar nije imao tu ljubav i poštovanje kao David. Ljudi su mu se divili; sluge su mu bile poslušne bez pogovora; njegove žene ispunjavale su svaku njegovu potrebu i želju. Koji čovjek je ikada uživao u takvom blagoslovu, naklonosti, milosti i potvrdi od Stvoritelja?
No sve to bilo je blijedo u usporedbi s njegovim odnosom s Bogom. On je žarko ljubio Boga i štovao ga bez zadrške. Čak i usred mnogih svojih dužnosti, provodio je sat za satom pišući pjesme i poeziju Bogu, pjevajući mu iz srca, prilazeći Stvoritelju svemira kao što se prilazi onome koga se voli. Sve zlato, srebro i blago na svijetu nije mu značilo ništa u usporedbi s njegovim odnosom s Bogom. To je bila tajna njegove moći. To je bilo ono što ga je učinilo takvim strahovitim vladarom i kraljem.
Bez ikakve zadrške, David je znao da ne bi mogao učiniti ništa bez Boga. Znao je da je Bog davao snagu njegovim kostima, krv njegovim venama, mudrost njegovu umu i hrabrost njegovu srcu.
"Taj Bog me snagom opasuje", zapisao je David, "i s moga puta pogibelj uklanja, noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne, ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi. Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću. Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže. Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži" (2 Sam 22,33-40).
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.