ŠTO POKREĆE ISUSA NA AKCIJU

Većina kršćana koji danas žive voljeli bi misliti da su, poput Isusa, "pokrenuti sažaljenjem". Tijekom vremena na zemlji, Isus je bio utjelovljenje Božjeg sažaljenja. Pismo često kaže da se Krist "sažalio" nad trpljenjem ljudi. A ako je to bio slučaj u prvom stoljeću, kakva velika žalost mora biti u srcu našega Gospodina sada.

Biblija nam kaže: "Njegova smilovanja ne prestaju " (Tuž 3,22). "No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost" (Ps 86,15).

Sažaljenje je više od pukog smilovanja ili suosjećanja; ono je više od biti ganut do suza ili raspirenih emocija. I ono je više od govorenja o zlu iza užasnih zločina. Sažaljenje znači suosjećanje i milosrđe zajedno, sa željom pomoći promijeniti stvari. Istinski osjećaji sažaljenja nas pokreću da nešto učinimo.

To je ilustrirano sažaljenjem koje je Isus pokazao u evanđeljima. U jednoj točki on se povukao u pustinju da moli. Kad je mnoštvo otkrilo gdje je, slijedili su ga i u očaju donijeli svoje hrome, slijepe, umiruće i opsjednute demonima. I što je Isus učinio? Biblija nam kaže: "On, kad iziđe iz lađice, vidje silan narod i sažali se nad njim te mu ozdravi bolesnike" (Mt 14,14). To je primjer sažaljenja!

Da je Isus bio sputan našim modernim razmišljanjem, mogao je skupiti svoje učenike da održe sastanak vijeća ili pokušati analizirati probleme. Ili je mogao reći: "Umoran sam i moram razgovarati s Ocem. Osjećam vašu bol pa ćemo učenici i ja moliti za vas. Idite sad u miru!"

Ali Isus je učinio više od riječi. Njegovi osjećaji suosjećanja i samilosti pokrenuli su ga u akciju. Rekao je: "Učinit ću sve što mogu da bude drukčije."

Budimo pažljivi i ne dopustimo našem srcu da postane bezosjećajno i tvrdo na potrebe onih oko nas.