AKO BISTE GA SAMO ZAZVALI

U ranim godinama Crkve, zbilo se veliko progonstvo. Tijekom toga strašnog razdoblja, apostol Ivan bio je uhićen i poslan u Rim prije nego je bio izgnan na otok Patmos da umre. Patmos je bilo malo, pusto mjesto, nastanjeno jedino s nekoliko drugih zatvorenika koji su tamo bili u izgnanstvu.

Kad se Ivan iskrcao na Patmosu, ostao je odsječen od svijeta, napušten, sam. Kasnije je napisao: "Prognan sam na Patmos zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva Isusa Krista" (vidi Otk 1,9).

Zašto je Ivan, Isusov učenik, dobio takvu kaznu? I zašto ga je Rim, vladajuća sila svijeta, očajnički želio maknuti iz civilizacije? Jasno, Rim ga je smatrao prijetnjom, jer je očito bio poznat i među Židovima i među Nežidovima.

Na Ivana bi se danas gledalo kao na osobu neuspjeha. Ako bi ga se mjerilo današnjim mjerilima uspjeha, smatralo bi se da ne vrijedi ništa: nije imao zajednice, ni crkvene zgrade, ni novca, ni vozila, ni kuće, ni pristojnu odjeću.

Ali kako bi svi bili u krivu! Nakon nekoliko prvih dana na Patmosu, Ivanu se dogodilo nešto nevjerojatno. On je donio odluku koja je utjecala na čitav crkveni svijet za svu vječnost. Jednostavno rečeno, Ivan je umro svim svojim planovima i mislima o službi. Koliko je mogao znati, njegovo izgnanstvo na Patmos bila je njegova krajnja sudbina, ali je on odlučio štovati Gospodina. "Hodat ću po Duhu i predati se traženju lica Božjeg. Sad imam vremena da ga upoznam kao nikada ranije."

Ivanov se život sveo na jednu jedinu stvar: Isusa Krista. U biti je rekao: "Sve što ću ikada trebati je molitva, štovanje i zajedništvo s Gospodinom." Tamo na Patmosu Ivan je naučio biti ovisan o glasu Duha Svetog. A dobra vijest je da je kasnije bio i oslobođen te je ono što je napisao postalo pomazano svjetlo svijetu.

Ne morate biti izolirani da biste se potpuno predali zajedništvu s Gospodinom. Bog će vas susresti ravno tamo gdje ste, u bilo koje vrijeme dana ili noći, ako ga samo zazovete.