BOŽJA MILOST DA OSNAŽI

"… u kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti. Nju nam obilno udijeli" (Ef 1,7-8).

Mi u crkvi nismo ni započeli grepsti po površini milosti. U svom hodu s Bogom s vremena na vrijeme uzimamo samo majušne gutljaje iz čaše milosti prije nego se počnemo oslanjati na svoje vlastite sposobnosti.

Kad Isus kaže da se moramo nanovo roditi, imati vjeru, moliti, tražiti njegovo lice i ljubite svoje bližnje, svaka njegova zapovijed je da i amen. Od nas se traži da činimo ono na što nas je pozvao, a ne da uzimamo i odabiremo naša područja poslušnosti.

Neke crkve više vole određena područja poslušnosti nad drugima. One naglašavaju evangelizaciju, socijalnu pravdu, politički aktivizam, služenje siromašnima ili molitvu. Ali nijedna crkva ne ugađa Bogu ako vozi na jedan cilindar umjesto na osam. Svaka osoba ili crkva koja nije poslušna Božjim zapovijedima živi u neposlušnosti! On nam jednostavno neće dopustiti da ignoriramo njegove određene zapovijedi.

Međutim, savršena poslušnost nije moguća; ona nije u području naše sposobnosti. Razlog zašto odabiremo određena područja poslušnosti je taj što je njih lakše ispuniti od drugih.

Život radosti i pobjede ne ovisi o tome jesmo li uspjeli biti poslušni Božjim zapovijedima ili ne; to je sve u vezi s time kako pristupamo njegovim zapovijedima. Kad sam bio mlad, jedan od vođa mladeži mi je rekao: "Sam se možeš tako promijeniti da ti se iskušenja više ne vrate. Imaš sposobnost da se iz svega izvučeš." Stvarno? Ne treba ti dugo da vidiš kako je sve to stvarno jalovo.

Mi sami ne možemo stvoriti promjene u sebi. Moramo dopustiti Božjoj milosti da nas osnaži i donese promjenu – u nama i u svijetu.