BOŽJI NAČIN

Uznemirujuće prilike i teška stanja mogu donijeti zbunjenost. U takva vremena naše nestrpljenje počinje zaključivati: "Bog vjerojatno nije mislio ono što mi je rekao. Ili je možda problem moja nesposobnost da čujem njegov glas. Možda sam ga prije svega pogrešno razumio. Sve što znam je da se ne slaže ono što mi je rekao s onim što vidim da se događa."

Kad je Šaul krenuo ispred Božjega vodstva, djelovao je čisto prema logici i razumu, a ne prema pouzdanju. Poslušajte notu isprike koju je dao proroku Samuelu što je išao ispred Božjega vodstva: "Kad sam vidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolaziš do određenoga dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu, pomislio sam: sad će udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neću stići molitvom ublažiti Jahvu! Zato se odvažih i prinesoh žrtvu paljenicu" (1 Sam 13,11-12). Šaul je uzeo stvari u svoje ruke, čineći ono što je mislio da je jedina opcija. A to je završilo žalosno.

Ova stvar čekanja tako je važna da se to spominje kroz čitavu Riječ Božju. Izaija piše: "I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, na koga čekasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve na koga čekasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu" (Iz 25,9).

"Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji čekaju na njega" (Iz 64,3).

Ljubljeni, Božji način nije način svijeta. I jedini način da se stekne pobožno iskustvo je strpljivo čekanje na njega u vjeri. Ta vrsta pobožnog iskustva dolazi onima koji su u zajedništvu s Gospodinom: "Svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu" (Rim 5,3-4).