BOG BRANI SVOJ NAROD

Pismo kaže da je kralj Ezekija bio bogobojazan: "Prionuo je uz Jahvu" (2 Kr 18,6).

Tijekom njegove vladavine, Jeruzalem su opsjeli Asirci, velika svjetska sila onoga vremena. Ova ogromna vojska već je zauzela Samariju i judine gradove, a sad je opkolila Jeruzalem. Njihov zapovjednik glasno se rugao: "Svladali smo bogove svih naroda. Kako možete očekivati da će vas vaš Bog izbaviti?"

BOG NA KUŠNJI

Ovdje vidimo na kušnji samoga Gospodina. Pred čitavim carstvom, pred Izraelovim neprijateljima, pa čak i pred njegovim vlastitim narodom ispitivala se njegova vjernost. Što ako ne pomogne?

Kako se kriza povećavala, Izaija je stajao i sve to promatrao. Primio je riječ od Gospodina i potpuno joj vjerovao. Sad je obvezao Boga na tu riječ, stavljajući Gospodnji ugled na kocku. U biti je molio: "Bože, moja čast nije važna. Ako nas ne izbaviš, ja se još uvijek mogu sakriti u pustinji. Na kocki je tvoja čast."

S time je Izaija mirno rekao Ezekiji u vezi s asirskim zapovjednikom:

"U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. Vratit će se putem koji je i došao, u grad ovaj neće ući – Jahvina je riječ. Grad ću ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi" (2 Kr 19,32-34).

Bog nikada neće pustiti da njegov vjeran narod bude posramljen i te noći je izveo snažno čudo. Pismo kaže da je 185 tisuća asirskih vojnika misteriozno pomrlo izazvavši veliku paniku te je ova silna vojska pobjegla. Bog je još jednom obranio svoj narod sebe radi.