BOG JE SLAO POZIVE UPOZORENJA

Prvi Gospodnji poziv upozorenja došao je Izraelu tijekom asirske invazije. Ovaj ogroman neprijatelj napao je dvije izraelske provincije, Zebulona i Neftalija. Na sreću, napadi su bili ograničeni na ove dvije točke i šteta je bila minimalna. Međutim, Bog je jasno govorio svome narodu. Izabrani narod Božji izgubio je osjećaj zaštite i promašio poruku koju je Bog govorio.

Zatim je Izrael primio drugi poziv upozorenja i ovaj je bio vrlo oštar. Dvije nacije, koje Pismo naziva "izraelskim neprijateljima" – Aramci i Filistejci – udružili su snage kako bi iznenada napali. Prema Izaiji, ovaj napad došao je "sprijeda … i straga" (Iz 9,12). To znači, napadači su došli s istoka i zapada, okruživši Izraela. Njihov iznenadni napad bio je krajnje uništavajući.

Nakon napada na Tornjeve blizance 11. rujna 2001. godine, većina je Amerikanaca pitala gdje je bio Bog u tom iznenadnom napadu? Što bi njegov narod trebao učiniti s tom nesrećom koja je došla na njih? Izaija nam govori da je Bog vjerno govorio svome narodu u Izraelove dane: "Gospod posla riječ protiv Jakova, i ona pade na Izrael" (Iz 9,7). Bog je rekao jasnu riječ i poslao poruku čitavoj naciji.

Ljubljeni, ovaj redak nam govori nešto vrlo važno u vrijeme našega uništenja. On jednostavno govori: "Bog uvijek šalje svoju riječ." Gospodin nikada u povijesti nije ostavio svoj narod bez razumijevanja ili spoznaje u vrijeme katastrofe. On nas nikada nije napustio niti prisiljavao da sami odgonetavamo stvari. On se uvijek pobrine za riječ razumijevanja.

Čak i sada Gospodin podiže pobožne stražare da govore za njega u ova vremena. Ti pastiri tuguju, plaču i kaju se dok traže lice Božje. A ja vjerujem da oni čuju i razumiju Gospodnju poruku i iza sadašnjih događaja. Štoviše, ne boje se navijestiti strašna upozorenja, jer znaju da su čuli Boga. Oni su primorani govoriti o njegovim naumima iza naših katastrofa.