DOBROTA BOŽJA

"Prezireš njegovu obilnu dobrotu, iščekivanje i strpljivost, a ne znaš da dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju" (Rim 2,4).

Što Pavao misli kad kaže da ovaj čovjek prezire obilje Kristove dobrote? Riječ za prezirati ovdje znači: "On misli da nije moguće." Drugim riječima, ovaj vjernik je rekao: "Takva milost i milosrđe nisu mogući. Ne mogu to shvatiti." To se nije uklapalo u njegovu teologiju. Dakle, umjesto da to prihvati, odlučio se protiv toga.

Zašto nezahvalan sluga iz Mateja 18,23-35 nije mogao prihvatiti kraljevu milost? Jedan je razlog: nije ozbiljno razumio ogromnost svoga grijeha. Međutim, kralj mu je već rekao: "Slobodan si. Nema više krivnje; od tebe se više ništa ne traži, ni probni rok ni djela. Sve što sad trebaš činiti je da se usredotočiš na dobrotu i strpljenje koje sam ja tebi pokazao."

Tragično, ali osoba koja ne prihvaća ljubav nije u stanju voljeti nikoga drugog. Umjesto toga, sklona je osuđivanju drugih. To je ono što se dogodilo tom sluzi. Promašio je čitavu stvar u vezi s kraljevim milosrđem za njega. Vidite, Božja strpljivost i nezasluženo oproštenje znače jedno: da nas dovedu do obraćenja. Pavao pita: "Zar ne shvaćate da vas dobrota Božja vodi k obraćenju?"

Iz ove je usporedbe jasno da je to razlog zašto je gospodar oprostio svome sluzi. Želio je da se ovaj pouzdan čovjek okrene od svojih vlastitih djela tijela kako bi se odmarao u kraljevoj neopisivoj dobroti. Taj bi ga odmor zauzvrat oslobodio da ljubi druge i oprašta im. Ali umjesto obraćenja, ovaj sluga je otišao sumnjajući u dobrotu svoga gospodara. Odlučio se za plan nepredviđenih mogućnosti. I, prezrevši kraljevo milosrđe, prijetio je drugima sudom.

Možete li zamisliti izmučen um takve osobe? Ovaj čovjek napustio je sveto mjesto opraštanja gdje je iskusio dobrotu i milost svoga gospodara. Ali umjesto da se raduje, prezreo je misao o takvoj potpunoj slobodi. Kažem vam, svaki vjernik koji misli da Božja dobrota nije moguća otvara se za svaku laž sotone. Njegova duša nema mira. Njegov um je u neprestanoj muci. I stalno se boji suda.

Pitam se koliki kršćani danas žive takvim izmučenim životom. Dolaze li otuda tolike borbe, toliko podjela u Tijelu Kristovu? Je li zbog toga toliko nesloge među propovjednicima; je li zbog toga toliko denominacija odbija zajedništvo s drugim denominacijama?