DOSEZANJE IZGUBLJENIH

Čak se i sada svježe sjećam bespomoćnih lica koja sam vidio u srcu Bronxa. Lica svih oblika, boja i starosti. Momci i djevojke, muškarci i žene, crni, bijeli, Latinoamerikanci, Azijati. Toliki su bili izgubljeni. Toliki su trebali Isusa.

Bili smo u posljednjoj fazi šestotjedne evangelizacije u mjestima New Yorka. Tjednima smo evangelizirali na ulicama, širom grada održavali priredbe po uglovima četvrti, sve vrijeme pozivajući ljude na našu posljednju evangelizaciju u Bronxu.

Sjećam se kako sam stajao na podiju ispred nekoliko tisuća ljudi. Pozornica je bila postavljena na kraju jedne dugačke, uske ulice u jednoj od najzagađenijih četvrti drogom u čitavom New Yorku. Visoke zgrade sa stanovima dizale su se s obje strane.

Nekoliko sekundi samo sam stajao, promatrajući mnoštvo. Svugdje su se mogle vidjeti boje bandi. Prostitutke, dileri i ovisnici bili su među tim mnoštvom, čekajući da čuju što imam reći. Gledao sam zgrade i vidio ljude kako vise sa svojih prozora, djecu nagomilanu na požarnim ljestvama. Tinejdžeri su se držali zajedno dok su majke i očevi promatrali.

U srcu sam molio: "Dragi Isuse, pogledaj ih. Toliko jadnih i povrijeđenih ljudi – ljudi koji te trebaju. Otvori im oči, Gospodine. Dotakni njihova srca. Upotrijebi moje riječi da ih dovedu k tebi!"

Kad sam počeo iznositi svoje svjedočanstvo, osjetio sam kako tišina pada na četvrt. Nisam mogao ne primijetiti kako su ljudi postali pozorni. Taj osjećaj nije moguće opisati. To je nazočnost Božja. To je ogromno uzmicanje neprijatelja kad dolazi Duh Božji i spušta se na mnoštvo ljudi.

Dok sam govorio, mogao sam osjetiti kako Duh Sveti obavija ono mnoštvo, radeći na njihovim srcima, dovodeći mnoge do osvjedočenja. Prije nego sam imao priliku pozvati ljude naprijed da prihvate Isusa, desetine su krenule prema pozornici, pavši u pokajanju na koljena.

Te su večeri stotine došle naprijed da prihvate Isusa. Bog je donio takav val osvjedočenja da smo bili svladani odazivom. Bili smo potpuno svladani strahopoštovanjem vidjevši djelo koje je Bog činio u toj povrijeđenoj, napuštenoj četvrti.  

"A oni odoše i počeše propovijedati svuda. Gospodin je s njima djelovao i potvrđivao Riječ čudesima što su je pratila" (Mk 16,20).  

Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.