Evanđelje Izopćenika

Luka 15 nazvano je "Evanđeljem izopćenika". Na ovo se poglavlje stoljećima gledalo kao na Riječ Božju onima koji su pali. To je poruka za sve one koji su odlutali od Krista, koji su jednom bili nađeni, a sada su izgubljeni i možda vezani lakozavodljivim grijehom.

Što je točno izopćenik? U Luki 15 izopćenici su oni koje su društvo i crkva odbacili kao gubitnike. Među njima su i oni koji drže da ih je i Bog odbacio zbog njihova moralnog neuspjeha.

Ovo važno poglavlje započinje s mnoštvom grešnika koji su se okupili oko Isusa da čuju njegovo učenje. Među njima bili su carinici ili sakupljači poreza, profesija povezana s pokvarenošću. Društvo je preziralo carinike držeći ih da su grešnici u istom rangu kao prostitutke, preljubnici i pijanice. Doista, svi ti obuhvaćali su izopćenike onoga vremena, ljude koji su u očima svijeta bili "izgubljeni".

Međutim, to su upravo bili ljudi koje je Isus najviše volio. Doista, to su bili upravo oni zbog kojih je došao da ih traži i spasi. To su bili bolesnici koji su trebali liječnika, a on je bio liječnik kojega su trebali.

Dopustite da vas pitam: Govori li ova "odbačena" skupina išta vama? Možda ste otišli od Gospodina. Možda ste se otuđili od stvari Božjih nekom lakozavodljivom navikom: pornografijom, alkoholom, drogom.

Što god vaša bitka bila, više ne osjećate Kristovu blizinu. Sumnjate da ste tako duboko u grijehu da vam se više ne može oprostiti. Neki od vas izjedani ste mislima da ste izvan mogućnosti izbavljenja. Ako to opisuje vas, onda je ova poruka posebno za vas.

Dok je Krist stajao pred onim mnoštvom, skupina ponosnih farizeja i književnika stajala je u blizini. Gledajući u taj prizor, ovi religijski vođe vjerojatno su jedan drugome govorili: "Vidi, vidi! Pogledajte rabina! Nijedan dobar Židov i nijedan istinski učitelj ne bi se družio s takvim grešnicima! A ovaj čovjek privija ih k sebi i polaže ruke na njih. Oni su izopćenici, poznati grešnici, a on moli i jede s njima."

Kad je Isus počeo govoriti, mnoštvo se utišalo. Zatim je ispričao tri usporedbe, snažene ilustracije o Božjem srcu prema izopćenicima. Te usporedbe uključuju priču o izgubljenoj ovci, izgubljenom novčiću i izgubljenom sinu.

Onoga dana, Isusova poruka nije bila samo za one koji su se okupili oko njega. Ona je bila izrečena za svaku generaciju, a posebno za ovu sadašnju.

Kristova poruka u tim usporedbama za sve je koji su upali u grešno ropstvo. To može uključivati pastire i učitelje ili jednostavno svakog vjernika. Ona je za one koji su jednom gorjeli za Gospodina, ali sad lutaju postajući sve hladniji i držeći da ih Bog i crkva više ne vole.

Sjećam se jednog pastira koji je upao u preljub, a kome sam ja bio savjetnik. Izgubio je crkvu i obitelj i ostao je bez novčića u džepu. Rekao mi je: "Bog me vrlo blagoslivljao, a ipak sam griješio protiv toliko svjetla. Propovijedao sam upravo protiv onoga što sam sâm činio. I sad sam tu, izopćenik."

Isusova poruka je i za njega i za mnoštvo onih koji su slični njemu.

"Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?"(Lk 15,4).

Ovdje Isus govori o ovci koja je bila u stadu. Očito ovo predstavlja jednog člana Kristovog stada, jednoga koji je bio dobro hranjen i kojega je vodio dobar pastir. No ta se ovca izgubila, tako da je pastir morao poći i potražiti je.

Pogledajte što Isus ovdje govori o pastiru: "(On) ide za izgubljenom dok je ne nađe" (Lk 15,4). Bog nikada ne diže ruke od onoga tko pripada njemu i tko je zalutao. On nikada ne dopušta oborenom da odluta tako daleko da ne može biti vraćen. Doista, Bog odlazi da nađe tu ovcu, da je zagrli i dovede natrag u stado.

Jednostavno rečeno, možete otići tako daleko u grijeh da dospijete na sam rub pakla, no on će još uvijek tragati za vama. David svjedoči: "Ako si u paklu prostrem, i ondje si" (Ps 139,8).

Svi smo čuli izraz "pakao na zemlji". Tako izgleda život onih koji bježe od Boga. Njihov "krevet u paklu" užasno je stanje. To znači biti zarobljen od grijeha, vučen sve dalje i dalje od Gospodina, tako da na kraju padate u beživotan drijemež. Uz taj drijemež dolazi i izjedajući strah koji šapće: "Ideš sve dublje i dublje u pakao. Više se ne možeš vratiti Bogu."

Moja žena Gwen i ja godinama smo savjetovali palu kćer jednog propovjednika. Kao mlada djevojka, primila je poziv za misionarku i imala je srce za Gospodina. Odgojena je bila u pobožnoj obitelji, ali kao tinejdžerka, postala je buntovnica. Na kraju je, s osamnaest godina, pobjegla od kuće i udala se za ateistu.

S vremena na vrijeme, ova mlada žena posjetila bi naš dom i Gwen i ja smo joj služili. Činilo se da se odaziva, ali je tijekom godina njezino srce polako otvrdnulo. Imala je dva sina i oba su postali ateisti.

Godinama je ovu ženu progonio njezin poziv da služi, ali kako je vrijeme prolazilo, postala je ogorčena i ljuta. Jednom nam je rekla: "Molim vas, nemojte mi više govoriti o mom pozivu. Kako sam si prostrla, tako moram ležati. Udana sam za ateistu i moj je život živ pakao."

Žena je posebno bila bliska s Gwen koja bi je uvijek zagrlila i govorila joj koliko je Gospodin ljubi. U jednoj točki svoga života, ova žena kao da je postala uvjerena: "Ne mogu se više vratiti tamo gdje bih trebala biti. Vidite kako sam daleko otišla. Za mene je sve gotovo."

Međutim, Duh Sveti nastavio ju je pozivati i "ostavljati joj poruke". Kao što Isus govori u ovoj usporedbi, on ide za izgubljenom ovcom dok je ne nađe.

Godinama kasnije, kad je bila u svojim šezdesetima, nazvala nas je. Upravo se razvela i uselila u novi stan koji je uređivala. Imala je novi posao. Zapravo je zvučala uzbuđeno kad nam je rekla: "Konačno sam dospjela na mjesto u svome životu gdje mogu imati malo mira. Možda ću uspjeti imati dobar život."

Sljedećeg tjedna dobila je grlobolju. Otišla je u bolnicu, ali je umrla za nekoliko dana. Ova žena nikada nije bila bolesna, ali za tako kratko vrijeme njezin je život završio.

Rođakinja koja ju je posljednja vidjela u bolnici rekla nam je da se uoči svoje smrti molila Isusu. Očito je Gospodin u posljednjoj minuti posegnuo i podigao je u svoje naručje, a onda je poveo kući da bude s njim.

Vjerujem da ju je Isusu dohvatio u ponoć, upravo kad je odlazila u vječnost. Zapravo ga zamišljam kako govori: "Desetljećima sam išao za ovom ovcom. Čitavo vrijeme čekao sam samo na jedan njezin vapaj."

Kroz ovo, Krist mi govori: "Nije važno što si učinio. Možda si prostro svoj krevet u paklu. Ali nisi tako duboko u grijehu da te ne bih mogao dohvatiti i primiti te raširenih ruku."

Kad pastir nađe izgubljenu, ranjenu ovcu, ne nosi je odmah natrag u stado. Prema usporedbi, najprije ovo ranjeno stvorenje nosi svojoj kući. Zatim poziva prijatelje i susjede i kaže im: "Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju izgubljenu ovcu" (Lk 15,6).

U ovom posljednjem retku, otkrivamo bit Isusove poruke u sve tri usporedbe. U svakoj od njih Krist govori o radosti nalaznikâ: "Kažem vam, tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja" (Lk 15,7).

Tijekom godina, bio sam svjedok pronalaženja i iscjeljenja mnogih izgubljenih ovaca. Prečesto sam poslije otkrio da se većina onih koji su bili dovedeni natrag i obnovljeni, kasnije istinski ne raduju u Isusu. Znaju da im je oprošteno i da su ljubljeni. Ali i nakon mnogo vremena, oni još uvijek osuđuju sami sebe misleći: "Bio sam tako užasan. Moram to nekako nadoknaditi Gospodinu, svojim ljubljenima, Kristovu tijelu."

Progoni ih osjećaj izgubljena vremena, uzalud potrošenih godina, strah da nikada neće ugoditi Gospodinu. I tako troše svu svoju energiju i misli pokušavajući smiriti Boga. Neprestano se predaju djelima tijela. A sve vrijeme Isus im je voljniji oprostiti nego što su oni voljni primiti njegovo oproštenje.

Je li moguće da zbog toga Krist u ovoj usporedbi ponavlja kako se Bog raduje kad pronađe jednoga izgubljenog? Pogledajte usporedbu o ovci! Kad bismo provirili u pastirovu kuću, vidjeli bismo vraćenu ovcu za koju se s ljubavlju brinu opranu, počešljanu i njegovanu sve do zdravlja.

Ovo povrijeđeno stvorenje pastir nikada ne grdi. Ne širi drugima vijesti o tome kako je pobjegla. Umjesto toga, ovaj se pastir pred svima raduje govoreći: "Pogledajte ovu izgubljenu ovcu koja je nađena. Tu je trofej moje milosti!"

Štoviše, sve uzalud potrošeno vrijeme dok je ovca bila izgubljena sad će biti nadoknađeno. Riječ Božja govori: "Budi sretna, raduj se, jer Jahve učini djela velika ... Nadoknadit ću vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica ... Jest ćete izobila, jest ćete do sita, slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama čudesno postupao ... Znat ćete ... da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više. Moj se narod neće postidjeti nikad više" (Joel 2,21.25-27).

Pogledajte posljednji izraz! Nije važno što ste počinili i kako ste daleko otišli. Kad vas pastir jednom vrati, u potpunosti ste iskupljeni. Nema potrebe raditi u tijelu nastojeći nadoknaditi za svoj pad. Vaš je Iskupitelj izjavio: "Više nema razloga da ste stidiš. Ja sam te iskupio!"

"Ili koja žena, ako ima deset drahmi pa izgubi jednu, ne užeže svjetiljku, ne pomete kuću i ne traži pomnjivo dok je ne nađe?" (Lk 15,8). Još jednom netko ide za izgubljenim, dragocjenim predmetom dok ga ne nađe.

"A kad je nađe, zove prijateljice i susjede pa im rekne: 'Radujte se sa mnom, jer sam našla izgubljenu drahmu!' (Lk 15,9). I u ovoj drugoj usporedbi, prva stvar koja se čini kad se povrati dragocjen predmet jest radovanje. Obje usporedbe naglašavaju tu temu: velika je radost nad pronalaskom izgubljenog. "Tako ... biva veselje među Božjim anđelima zbog jednoga jedinog grešnika koji se obrati" (Lk 15,10).

U ranim šezdesetim, nakon što je moj otac umro, došao sam u grad New York da radim s članovima bandi i ovisnicima. Moja majka i njezina dobra prijateljica imenom Faye radile su s nama u toj službi. Bilo je to u početku ere hipija i ulice Greewich Villagea bile su pune čitanja poezije, rock sastava i homoseksualaca.

Mama je voljela služiti na ulicama Villagea te nas je tražila da tamo otvorimo kafić. Mladim ljudima koji su ulazili posluživali smo besplatne krafne i kavu, a ona im je svjedočila. Taj smo kafić nazvali "Izgubljeni novčić". Svima koji su se zaustavili, mama je govorila o Isusu, uvijek se držeći gesla: "Ako se samo jedna osoba spasi, ova služba ne će biti uzalud."

Jednoga dana, jedan je mlad Židov ušao i sjeo za stol. Mama je sjela pored njega i počela mu govoriti o Mesiji. Ovaj mladić otuđio se iz američkog društva i iz svoga židovskog nasljeđa. Ime mu je bilo Kurt i, poput mnogih mladih ljudi tog vremena, tragao je za istinom. Nastavio je dolaziti u naš kafić, a mama mu je svaki put svjedočila i molila za njega. Na kraju je Kurt predao svoj život Isusu.

Mnogo je mladih ljudi ušlo u onaj kafić i mnogo ih je bilo osvjedočeno Duhom Svetim. Mnogi su molili i prihvatili Isusa. Ali postojao je jedan određen izgubljeni novčić kojega je Duh Sveti odlučio pomesti i naći na ulicama Greenwich Villagea: Kurt.

Moja majka već je kod Gospodina. Ali Kurtovo se svjedočanstvo nastavlja. Njegovu priču mnogi su mogli pročitati širom svijeta u časopisima. On i njegova žena Barbara tiskali su i raspošiljali moje propovijedi preko trideset pet godina, uključujući i kroz njihovu internetsku stranicu na kojoj je bilo stotine tisuća čitatelja sa svih strana svijeta.

Sve to ide natrag do usporedbe o izgubljenom novčiću. Žena je pometala i pometala da nađe izgubljeni novčić, govoreći sama sebi: "Pometat ću dok ga ne nađem." U "Izgubljenom novčiću" taj dragocjeni novčić bio je Kurt.

Ova priča sadrži dva izgubljena novčića, a događala se u ratom opustošenom Kosovu u Srbiji. Dok su čete vojnika "pometale" bombardirane ulice grada, a projektili padali unaokolo, i Duh Sveti je pometao ulice, tražeći izgubljene.

Jedan mlad čovjek i njegova žena bili su ovisnici o heroinu, živeći na ulicama grada. Neki kršćanin prolazio je pored tog para i pružio im primjerak knjige Na život i smrt. Par je odlučio pročitati jedno poglavlje, zatim uzeti heroin i ponovno pročitati jedno poglavlje. I tako naizmjenično dalje.

Nakon poglavlja za poglavljem ovaj par bio je sve više drogiran. Međutim, svako novo poglavlje knjige donosilo im je tračak nade. Ovaj mlad čovjek i žena počeli su se pitati bi li Bog mogao donijeti promjenu i u njihove živote. Pomislili su: "Možda nismo izvan mogućnosti spasa." I tako su se digli, ušli u malu crkvu i predali svoje živote Isusu.

Danas ovaj par upravlja rehabilitacijskim centrom Teen Challenge u Srbiji. Sve to zbog toga što je Duh Sveti, poput one uporne žene, pometao ulice ratom uništenog grada tražeći izopćenike. Zamislite koliko se Bog radovao kad je pronašao ova dva izgubljena novčića!

Ovog čovjeka nazivamo izgubljenim sinom. Ova priča poznata je većini čitatelja, zbog toga neću ulaziti u sve detalje. Ali želim reći o tome ovo: ova priča nije samo o izgubljenom sinu. Naprotiv, ona je i o očevoj radosti.

Da budemo sigurni, ova usporedba o izgubljenom sinu jest o povratku. I o milosti, oproštenju i iscjeljenju. Ali ona nije samo o tome da se sin konačno vratio kući. Ponovno pročitajte priču te ćete uočiti, što je važno, da priča ne završava kad se on vraća.

Ne, ova usporedba je i o tome što je sina zadržalo kod kuće. Što je to postiglo? Spoznaja da se njegov otac raduje u njemu. "'...jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se.' I počnu se veseliti" (Lk 15,24-25).

Otac izgubljena sina nikad ga nije ukorio, nikada osuđivao, nikada nije govorio o svom sinu kako je pobjegao od kuće. Umjesto toga, sazvao je domjenak za svoga sina te pozvao sve prijatelje obitelji i susjede. Otac je čeznuo za svojim sinom da dođe kući i sad se to ostvarilo.

Isprva je izgubljeni sin prosvjedovao, govoreći svome ocu: "Ne, ne, nisam dostojan." Ali otac ga je ignorirao te zapovjedio da ga obuku u najbolju haljinu, da mu stave prsten na ruku i obuću na noge. Sad je još jednom sinu na raspolaganju bilo sve što je otac posjedovao. I bilo je veliko veselje, s glazbom, plesom i gozbom.

Vjerujem da je ovoga mladića kući dovela ljubav. Ali očeva radost bila je ta koja ga je zadržala tamo. Vidite, izgubljeni sin ostao je s ocem jer je svakoga dana nakon buđenja vidio da je otac zadovoljan što je on kod kuće. Otac se radovao što ga ima uza se. Štoviše, sve u životu toga mladića što je izjela gusjenica, bilo je nadoknađeno.

Poznajem mnoge bivše ovisnike koji su poput izgubljena sina. Oni su usredotočeni samo na ono što je prije više godina bilo izgubljeno zbog njihove navike: supružnika, djecu, službu. Osjećaju Gospodnje kažnjavanje, a to može biti neugodno. Ali Isus im u ovoj usporedbi govori: "U mom kraljevstvu ništa nije izgubljeno. Nakon ovoga bit ćeš jači. Sada si kod kuće. Moja će te milost u potpunosti obnoviti."

Dok sam pripremao ovu poruku, čitao sam bilješke propovijedi koju sam propovijedao ranije, prije približno sedamnaest godina. Ona sadrži ilustraciju, istinsko izvješće o jednom od mojih duhovnih sinova.

Gwen i ja voljeli smo tog mladića od početka. Bio je duboko odan Gospodinu, istinski zadobivač duša i vrlo poštovan od mnogih. Ali iznenadio ga je grijeh te je pao.

Užasno se sramio zbog onoga što se dogodilo i bio je tužan zbog boli koju je uzrokovao kod drugih. A što je bilo još gore, stidio se što je obeščastio Gospodina. U svom jadu, vratio se na staru kokainsku naviku pokušavajući utopiti svoje osjećaje.

Ovaj čovjek postao je izgubljen sin. Na kraju se rastao od žene, zatim ušao u neki posao i postao vrlo uspješan. Vozio je luksuzne automobile i počeo se družiti s bogatima i slavnima. Sve to vrijeme nastavio je s kokainom, a počeo se i teško opijati. Živio je u duhovnom strahu, neprestano se brinući: "Hoću li tako daleko otići od Boga da se više neću moći vratiti?"

I, poput izgubljena sina, sve je potrošio na svjetska zadovoljstva. Nevolje su se nagomilale. Zdravlje mu se pokvarilo. Imao je probleme sa srcem i počeo je pljuvati krv. Jednom se zatvorio u sobu na tri dana živeći na koki i nadajući se da će umrijeti.

Jednoga dana, gotovo na kraju snage, bio je sâm u sobi opijajući se i tugujući. Bio je uvjeren da je osuđen na pakao. Na kraju je pao na koljena i zavapio Bogu: "Molim te, pomozi mi. Vrati me."

Otac je odmah odgovorio na vapaj tog čovjeka. Prihvatio ga je i primio natrag. Kakva radost kad sam jednoga prijatelja pitao za toga izgubljenog sina, a on mi je odgovorio: "Zar nisi čuo? Vratio se. Čist je i Bog ga blagoslivlja."

Taj izgubljeni sin koji se vratio sjedio je u našoj zajednici dok sam propovijedao ovu poruku prošlog mjeseca. Došao je posjetiti Gwen i mene.

Draga bolna dušo, osjećaš li se kao izopćenik? Osjećaš li da nisi dostojan Očeve ljubavi? Sve što moraš učiniti jest da posegneš i izgovoriš jedan vapaj za pomoć i Dobar će pastir posegnuti i privući te u svoje naručje. Onaj tko je godinama išao za tobom spreman je prihvatiti te. Vrijeme je da dođeš kući k Isusu!