GLEDANJE NJEGOVE SLAVE

"Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam  ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta" (Iv 17,24). Isus je to molio za svoje učenike, a to uključuje i nas. On je tražio Oca da mi možemo gledati njegovu slavu, što znači, upoznati ga.

Postojale su neke prilike u Starom zavjetu kad se Isus otkrio u ljudskom ili anđeoskom obličju. Znate što se dogodilo u tim prilikama. Kad je Izaija vidio Božju slavu u hramu, njegovo tijelo je zadrhtalo i pao je ničice. Jakovljev kuk se slomio kad se pokušao boriti s Gospodinom. Kad je Mojsije molio da vidi Božju slavu, Gospodin mu je rekao: "Dobro, ali najprije moram pokriti tvoje lice. Zatim te moram sakriti iza stijene. A onda ti mogu dopustiti da vidiš samo svijetao trag iza mene." Ukratko, morao je zaštiti Mojsija od punog otkrivenja sebe. Nije bila jednostavna stvar biti u slavnoj nazočnosti Svetoga!

Međutim, to se nije dogodilo samo u Starom zavjetu. Kad je Petar sreo Isusa, pao je ničice, iznenada svjestan svoje nevrijednosti, te izjavio: "Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik" (Lk 5,8). To je jednako bila istina za apostola Ivana, izgnana na Patmos, kad je primio Otkrivenje. Kad mu je Gospodnji glas progovorio, Ivan je pao ničice od užasa. Nije bilo lakomislenosti u vezi sa susretom s Gospodinom.

Znamo iz Pisma da je to normalan odgovor koji muškarci i žene imaju kad vide Isusa. To iziskuje pitanje: Jesmo li mi vidjeli Isusa? Jesmo li promijenjeni pukim tračkom svjetla njegove nazočnosti u našem životu? Što bi se dogodilo ako bismo ga vidjeli kao Mojsije ili Izaija, Ivan ili Petar?