Gospodin je Spasitelj Svome Narodu

Dok čitam Stari zavjet, nalazim svoju vjeru vrlo ohrabrenom primjerom koji je ostavio David. Divim se njegovoj odlučnosti da čuje Boga usred svojih pogibeljnih vremena.

Nakon jedne bitke, dok su on i njegova vojska bili tri dana na putu kući, njihovo su selo iznenada napali Amaleki. Ovaj žestok neprijatelj oteo je obitelji Davida i njegovih ljudi i spalio čitavo mjesto. Zamislite prizor kad su se vratili: "Kad je dakle David sa svojim ljudima došao u grad, vidješe da je grad spaljen, a njihove žene, njihovi sinovi i njihove kćeri odvedeni u ropstvo" (1 Sam 30,3).

Zamišljam te silne ljude kako hodaju okolo zapanjeni i zbunjeni, vičući u agoniji: "Kako se to moglo dogoditi? Zašto je Bog to dopustio?"

"Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoše glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za plač" (1 Sam 30,4).

Ovaj nam prizor iz Davidova života pokazuje da postoji vrijeme za plakanje kad udari nesreća. Na kraju krajeva, ovo nije bila mala tragedija. Nije gubitak domova, stoke ili usjeva uzrokovao da Davidovi snažni ljudi zaplaču; preko toga bi ubrzo prešli. Naprotiv, njihove je duše probola prijetnja njihovim ljubljenim ženama i djeci. A ono što je slijedilo iza ovog prizora moglo je biti još pogubnije za Davida: "David se našao u velikoj nevolji, jer su ljudi počeli govoriti da će ga kamenovati, budući da su svi bili ogorčeni" (1 Sam 30,6).

Ljubljeni, kad se pojavi strašna kriza, čak i najpobožniji među nama mogu iskusiti da im srce zadrhti, iznenadan nalet straha. U takva vremena nije grijeh imati trenutak duboke tjeskobe. Ali Gospodin želi da svako umorno, uznemireno srce čuje: "Ne boj se! Ohrabri se, jer Gospodin je Spasitelj svome narodu."