GRANICE UČENJA

Jim Cymbala

Dopustite mi dati hrabru izjavu: kršćanstvo nije pretežno vjera učenja. Ovih dana gotovo smo zasuti kultom govornika. Osoba koja se diže i razlaže ispravnu nauku smatra se prijeko potrebnom; bez takva talenta crkva ne bi znala što raditi. Sjevernoamerička crkva propovijed je učinila najvažnijim dijelom sastanka, važnijim od prijestolja milosti, gdje Bog radi u životima ljudi.

U Isusovo vrijeme, židovskom su vjerom dominirali rabiji – učitelji Zakona. Njihova nauka bila je temeljita. Isus im je rekao: "Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me. Ali vi nećete da dođete k meni da primite život" (Iv 5,39-40). Oni su jako dobro poznavali zapisanu Riječ Božju, ali ne živu Riječ, ni dok je On stajao pred njima.

Redci Pisma nisu toliko cilj kao što su strelice koje nam ukazuju na Krista koji mijenja život.

Na nesreću, rabini nikada nisu shvatili tko je među njima. U posljednjih nekoliko dana prije raspeća, Isus je zaplakao nad gradom kad je rekao: "… nisi priznao određeno vrijeme kad te Bog pohodi" (Lk 19,44).

Dobro je objašnjavati o Bogu, ali danas je daleko premalo ljudi koji doživljavaju živog Krista u svojim životima. Mi ne vidimo Božje pohođenje na našim okupljanjima. I ne pazimo budno na njegovu ispruženu ruku.

Učenje zdrave nauke je uvod, ako tako hoćete, u nadnaravno. Ono je i vodič, skup graničnika da drže emocije i uzbuđenje unutar odgovarajućih kanala.

Ali Pavao je rekao: "Slovo ubija, a Duh oživljuje" (2 Kor 3,6). Ako Duhu Svetom nije dano da započne raditi među nama, ako njegovo djelo nije dobrodošlo, ako se bojimo što bi mogao učiniti, ostavljamo se ni s čim nego sa smrću.

 

Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.