GRIJESI KOJE JE BOG ODABRAO ZABORAVITI
Sotona živi u prošlosti. On je knez onoga što je jednom bilo, kralj žaljenja i krivice. On živi da nas drži tamo, da nas podsjeća na ono što smo učinili i kako smo bili užasni. Njegov um je prožet mislima o prošlim pobjedama; o vremenima kad nas je navodio da griješimo, da se spotičemo, da padamo na njegove laži. Jer u svom srcu zna da je prošlost jedino što ima.
Kad dolazi spasenje, sotonin stisak je gotov i njegova jedina nada je navesti nas misliti kako smo još uvijek zarobljeni. On ne može više imati našu dušu, ali može nas učiniti jadnima i neučinkovitima kao djecu Božju.
Ne dopustite mu to činiti. Ne dopustite mu ispunjavati vaš um sumnjom i zbunjenošću, mislima o prošlim grijesima, grijesima koje je Bog odlučio zaboraviti. Grijesima koje moramo zaboraviti prije nego možemo uistinu naprijed.
Nije dovoljno prihvatiti Isusa i tražiti ga oproštenje; moramo i odbaciti ono što smo jednom bili i potpuno prihvatiti novi dan – dan našega spasenja. Dan obnovljenog srca, uma i duše.
Važno je znati da postoji ogromna razlika između masa koje slijede Krista i one nekolicine sljedbenika koji svaki dan žive s gorljivom strašću za Isusa! Oni su učinili više od samog prihvaćanja spasenja; oni su prihvatili potpuno novu budućnost. Odabrali su oprostiti sami sebi i gledati naprijed.
"Braćo, ja još ne mislim da sam to dohvatio. Ali kažem samo jedno: zaboravljajući što je nazad, ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju da postignem nagradu – nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu" (Fil 3,13-14).
Ne dopustite sotoni da vam um ispunjava sumnjom i zbunjenošću, mislima o prošlim grijesima, grijesima koje je Bog odabrao zaboraviti. Bog vam daje novo srce, srce koje nema prošlosti, jedino svjetlu i slavnu budućnost.
Nicky Cruz, međunarodno poznati evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz života nasilja i zločina nakon što je susreo Davida Wilkersona u gradu New Yorku 1958. godine. Priča o njegovu dramatičnom obraćenju najprije je ispričana u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj poznatoj knjizi Trči mali trči.