Hodanje u Duhu

"Ako živimo u Duhu, u Duhu i hodajmo" (Gal 5,25). Tu je vrlo jednostavna uputa apostola Pavla. On nam jasno govori: "Ako Duh Sveti živi u vama, onda neka ima puni nadzor nad vašim životom. Sve nas trebao bi voditi Duh."

Duh Sveti je poslan da bude naš neprestani nepogrešivi vodič i On obitava u svima koji priznaju Krista kao Gospodina i Spasitelja. Duh traži naše tijelo kao svoje mjesto boravka da vlada u našem srcu.

Većina kršćana lako prihvaća da nas Duh Sveti vodi Isusu. I nemamo nikakav problem vjerovati da Duh neprestano, svakoga trenutka, radi u nama. Mnogi od nas prizvali smo ga bezbroj puta da nas utješi u našim razdobljima krize. Duhu dajemo čast, propovijedamo o Njemu, učimo o Njegovim darovima i plodu.

Molimo mu se, tražimo ga, preklinjemo ga da razdere nebo i probudi svoju crkvu. Mnogi su kršćani iskusili izvorna očitovanja Duha. Ali meni se čini da mi vrlo malo znamo o tome što to znači hodati u Duhu.

Kad bih vas pitao što znači hodati u Duhu, biste li mi to mogli opisati? Biste li to mogli jasno reći svakome tko vas o tome pita?

Razumijevanje istine o hodanju u Duhu mnoge bi moglo izbaviti iz pomutnje, borbe, muke, sumnje pa čak i iz požude tijela. Dakle, što je istina? Pavao je sve to jasno iznio rekavši: "...u Duhu i hodajmo" (Gal 5,25).

Dva su načina na koja jedan kršćanin može hodati: u tijelu ili u Duhu.

Tijelo ima svoju vlastitu svojeglavu volju i čini kako mu se hoće. Radi što odabere, a onda traži Boga da blagoslovi te odabire. Diže se i izjavljuje: "Gospodin mi je dao zdrav razum da mogu pametno odabrati. Ne moram čekati na Njegovo vodstvo. Onima koji si sami pomažu, i Bog pomaže."

Ali hodanje u Duhu upravo je obrnuto. Mi svoju volju predajemo Duhu Svetom i pouzdajemo se u Njegov tihi glas da nas u svemu vodi. Doista, Duh Sveti je poslan da uspostavi cjelovitu Kristovu vlast u našem životu. Biblija nas uči: "Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku..." (Ps 37.23), a Duh je taj koji to čini. On želi voditi i upravljati svaki naš korak.

Jednostavno rečeno, mi moramo hodati u potpunoj pokornosti Duhu Svetom, upravo kao što je Krist hodao u neprestanoj i apsolutnoj pokornosti Ocu.

Isus je svjedočio: "Sin ne može ništa sam od sebe učiniti, nego samo ono što vidi da čini Otac. Što ovaj čini, to jednako čini i Sin" (Iv 5,19). "Ja sam od sebe ne mogu ništa činiti. Kako čujem, sudim, i moj je sud pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao" (Iv 5,30). "...ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla... ja živim zbog Oca" (Iv 5,38.57).

Kako uopće možemo pomisliti da se ne moramo u svemu oslanjati na Oca, kad je i sâm Krist tako činio? Kao Isusovi sljedbenici, usuđujemo li se pomisliti da možemo činiti što naš Spasitelj i Gospodin nije mogao? Isus je čekao na Oca, uvijek tražeći da ima um Božji.

Ako smo iskreni, priznat ćemo da je nebo često posljednje mjesto kamo se okrećemo kad nam je potrebno vodstvo. Najčešće jurimo k savjetnicima ili provodimo sate na telefonu s prijateljima tražeći savjet: "Što ti misliš? Je li dobra ideja da pođem tim pravcem? Misliš li da bih trebao učiniti tako?" Žalosno, ali Duhu Svetom odlazimo kao posljednjoj opciji, ako mu uopće odlazimo.

U Brojevima 9 čitamo o oblaku koji je sišao i prekrio šator u pustinji. Taj je oblak predstavljao Božju neprestanu nazočnost s Njegovim narodom. A nama danas taj oblak služi kao slika djela Duha Svetog u našem životu.

Noću je oblak nad šatorom u pustinji postajao stup od ognja, žareći u mraku: "Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a noću bijaše poput ognja" (Br 9,16).

Izraelova djeca uvijek su išla za tim nadnaravnim oblakom kamo ih je god vodio. Kada se digao iznad šatora, narod je uzimao svoje stvari i krenuo za njim. A kad je god oblak zastao, i narod je zastao i podigao svoje šatore. Kretali su ili stali prema njegovom jasnom vodstvu.

"Na zapovijed Jahvinu Izraelci su kretali na put, i na Jahvinu se zapovijed utaborivali. Sve vrijeme što bi oblak stajao nad Prebivalištem oni su taborovali. Ako bi oblak dugo stajao nad Prebivalištem, Izraelci su slušali Jahvin nalog i ne bi polazili na put" (Br 9,18-19).

Izraelci su bili pažljivi i kretali su tek kad se oblak pokrenuo jer su znali da je to sredstvo Božjeg vodstva. On se mogao kretati svakog dana ili svakog tjedna, a onda povremeno mjesecima ne. Međutim, danju ili noću, narod je išao kao što ga je oblak vodio.

"Dva dana ili mjesec ili godinu – dok bi oblak ostajao nad Prebivalištem – Izraelci su taborovali, ne krećući na put, a čim bi se digao, oni bi krenuli. Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj kretahu na put. Držali su se Jahvina naloga..." (Br 9,22-23).

Taj oblak iz starozavjetnih vremena na kraju se podigao na nebo. Ali je jedan drugi oblak stoljećima kasnije sišao s neba u gornju sobu u Jeruzalemu. Duh Sveti, isti Duh koji je lebdio nad šatorom u pustinji, sišao je i lebdio nad stotinu dvadeset štovatelja koji su se nakon Isusove smrti okupili u gornjoj sobi. Taj se oblak spustio još niže u onoj sobi gdje su ljudi sjedili te se nastanio nad njihovim glavama poput razdijeljenih ognjenih jezika.

Grčka riječ za "razdijeljen" znači "savršeno raspoređen". Ukratko, taj se oblak od ognja razdijelio i sjeo na svakog čovjeka u gornjoj sobi. Zatim su ti plamenovi zaposjeli njihova tijela.

U toj su točki Isusovi sljedbenici bili "u Duhu", s Duhom Svetim koji je živio u njima. Ali jedna je stvar imati Duha koji obitava u tebi, a sasvim druga živjeti u potpunoj pokornosti Duhu. Vi možete biti ispunjeni Duhom Svetim, ali to ne znači da hodate u poslušnosti Njegovom vodstvu i da sebi dopuštate da vas On vodi.

I mi koji danas ljubimo Isusa imamo oblak koji moramo slijediti. I mi možemo biti ispunjeni Duhom Svetim, moliti i pjevati u Duhu ili doživljavati očitovanja Duha, ali još uvijek moramo biti predani uzimanju naredbe od Njega.

Ako u svemu ne čekamo na Njegove upute, jednostavno ne hodamo u Duhu. Pavlova uputa čini tu razliku jasnom: "Ako živimo u Duhu, u Duhu i hodajmo" (Gal 5,25).

Molio sam Gospodina da mi otkrije značenje Pavlova izraza: "...u Duhu i hodajmo." Dok sam pristupao tome predmetu, molio sam: "Gospodine, učini mi sve to jasnim i razumljivim." Evo što ja vjerujem da mi je Duh odgovorio: zlatni ključ za razumijevanje našeg hodanja u Duhu nije složen. On ne zahtijeva teološku naobrazbu. Zapravo, tako je jednostavan da ga većina od nas ne može vidjeti. Međutim, uspijemo li shvatiti ovu jednu istinu, moći ćemo ući u život koji je oslobođen muke, pun sigurna vodstva i obilježen savršenim počinkom. Duh je na mene utisnuo ove tri jednostavne riječi: "Samo reci da!"

Čim je taj izraz zabljesnuo u mojoj svijesti, odgovorio sam: "Gospodine, to je uistinu jednostavno. Ali što to znači?"

Sve to ide natrag do retka kojega je Pavao napisao Korinćanima. Apostol je hrabro izjavio: "Uistinu, sva obećanja Božja imaju u njemu svoj 'da'; zato i mi po njemu velimo svoj 'Amen' na slavu Boga" (2 Kor 1,20). Prema Pavlu, hodanje u Duhu započinje kad damo hrabar i čvrst "božanski da" svim obećanjima Božjim. To znači imati nepokolebljivo pouzdanje da će nam Gospodin održati svako obećanje iz svoje Knjige. To govori: "Oče, čitao sam Tvoja obećanja i kažem 'da' svima njima.

Vjerujem Tvojoj riječi za mene."

Razmotrimo Jakovljevo upozorenje: "Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,6-7).

Sad znamo što je "božanski da". Što je Pavao mislio pod "Amenom" u tom istom retku? Ta riječi doslovce znači: "Neka tako bude. Možeš se u to pouzdati." U kontekstu ovoga odlomka "Amen" znači: "Vjerujem Tvojoj riječi za mene, Gospodine. Neka tako bude u mome životu."

Pogledajmo obećanja koja nam je Bog dao da vidimo je li naš odgovor na njih "da i Amen":

1. Gospodin nas je postavio, zapečatio, ispunio i pomazao svojim Duhom Svetim. "Onaj koji i nas i vas jača u Kristu, onaj koji nas je pomazao, jest Bog. On nas je i obilježio pečatom i stavio nam u srca zalog, Duha" (2 Kor 1,21-22).

   Ne možete hodati u Duhu dok ne vjerujete da ste ispunjeni Duhom. A istina je to da je Duh Sveti s nama sve vrijeme, čak i kad padnemo u grijeh. Zapravo, trebamo ga jednako kad činimo krivo kao i kad činimo pravo.

   Pitam vas: Jesu li obećanja u ovom odlomku "da i amen" za vas? Ne postoji li u vašem umu mogućnost za "možda"? Ako su sva obećanja Gospodnja da i Amen, onda ona moraju biti takva i u našem životu. Moramo zaključiti: "Da, Duh Sveti živi u meni. Ja sam Njegov sveti hram. Zbog toga nije važno kako se iz dana u dan osjećam, Duh Sveti je došao na mene, ispunio me i pomazao."

2. Isus je obećao da će Duh Sveti "ostati s vama zauvijek: Duh istine... naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh" (Iv 14,16-17.26). Ukratko, Duh naš um ispunjava istinom i vodi nas njome. Dakle, jeste li rekli božanski "da" tome obećanju? Jeste li u stanju reći: "Amen, Gospodine, neka tako bude u mome životu"?

3. Isus je obećao da će Duh biti naš unutarnji glas vodstva, da će proslaviti Krista u nama i pokazati nam sve što će doći. "A kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu... i objavit će vam buduće" (Iv 16,13). Sumnjate li još uvijek je li to veliko obećanje istinito? Izgleda li vam predobro da Duh želi upravljati svakim korakom vašega života? Ili možete reći: "Da, Gospodine, neka tako bude"?

4. Bog je obećao da će se pobrinuti za vodstvo na svim vašim putovima: "Misli na nj na svim svojim putovima, i on će upravljati tvoje staze" (Izr 3,6). Jeste li ovog tjedna, ovog dana i ovog trenutka prihvatili Njegovo vodstvo za svoje dolaske i odlaske i doslovce za svaki korak? Jeste li se potpuno predali takvoj vrsti hodanja? Je li to za vas da i Amen?

Možda ćete se i vi, kao i ja, zapitati: "A što je sa zaštitom u mom hodanju? Kako mogu biti siguran da čujem glas Duha, a ne neki drugi?"

Prije svega, Duh Sveti ne može i neće voditi vjernika koji nije potpuno predan Njegovoj volji. Duh govori onima koji su spremni pokoriti se Njegovom glasu. I još me nešto zabrinulo dok sam razmišljao o ovom velikom predmetu hodanja u Duhu. Ako to hodanje podrazumijeva potpuno pouzdanje u Njegov glas i njegovo vodstvo, kako možemo biti zaštićeni od prijevare? Kako možemo znati da čujemo glas Duha, a ne naš vlastiti ili đavlov?

Uvjeren sam da su mnogi kršćani razvili sumnje glede slušanja glasa Duha zbog loših iskustava iz prošlosti. Oni se pitaju: "Kako mogu znati govori li mi ovaj put Duh? Mislio sam da sam ga jasno čuo prošli put, ali se ispostavilo da uopće nije bio On. Osjećao sam se prevarenim." Drugi su opet zatvoreni smiješnim izjavama onih koji stalno govore: "Bog mi je rekao."

Ova važna stvar zahtijeva od nas još jedan glasan "Amen" na pouzdanje u Božje obećanje zaštite.

Pavao ističe da takvo pouzdanje zahtijeva čin vjere: "U svemu uzmite veliki štit, vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga!" (Ef 6,16). Ovo je obećanje Gospodnje da će nas zaštititi od obmane i pogreške.

Sotonin nam glas neprestano viče razne optužbe. Jedini način da se isključimo od tih žestokih strelica jest da se okrenemo obećanju koje nam je Bog dao da nikakvo oružje protiv nas skovano neće uspjeti. Sotonino oružje uključuje optužbe i laži, a Duh Sveti će nam ih vjerno sve razotkriti. Glas neprijatelja poticat će vas da djelujete impulzivno, naglo, bez provjere u Riječi Božjoj. A svaka će riječ Duha biti potvrđena Biblijom.

To nas dovodi do glasa našega tijela. Poput neprijatelja naše duše, tijelo vapi da bude uslišano. Ono nas uvijek potiče da je s vremena na vrijeme dobro umiriti njegove želje, da je sve što nam je potrebno prijatelj koji će se složi s nama i da će Bog blagosloviti naše odluke.

Međutim, Gospodin nam ovdje daje još jedno veliko i dragocjeno obećanje. Pismo govori da se Duh u nama bori protiv svega što je od tijela: "...jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela. Da, to se dvoje međusobno protivi..." (Gal 5,17). Pavao govori da borba protiv tijela nije naš rat. Jedino Duh Sveti može pokoriti naše tijelo.

Glas Duha Svetoga poticat će vas da njegovu riječ odnesete na molitvu i da je potvrdite Riječju Božjom. Sva obećanja zaštitite dana su nam za svaku pojedinu situaciju. Ona su nam na raspolaganju u svakoj borbi koja se pojavljuje, bez obzira koliko velika ili mala bila.

Ako se pouzdamo u Duha Svetoga, On će se uvijek vjerno dići i zaustaviti napad kad god tijelo ili đavao dođu poput bujice.

Danas čitava generacija kršćana donosi odluke bez savjetovanja s Duhom Svetim. Mnogi vjernici djeluju iz straha ili očaja, bez vjere u Božja obećanja. Oni jednostavno odlučuju činiti po svome, ono što misle da je najbolje.

Kakav je ishod za takve vjernike? Što se događa kad sluge Božje djeluju potpuno bez vodstva Duha Svetoga, kad izmišljaju svoje vlastite planove i odbijaju se predati vodstvu Duha Svetoga? Oni diraju u duhovno osinje gnijezdo ne donoseći počinak, već muku, bol i pomutnju.

Mnogo puta ja nisam slušao glas Duha. Zapravo, mogao bih napisati čitavu knjigu o svim onim slučajevima kad sam odjurio činiti po svome, slijedeći svoje vlastito vodstvo, i kad su stvari otišle strašno u krivo.

Međutim, tijekom godinama naučio sam slušati tihi glas Duha Svetoga. I odlučio sam reći "da i Amen" Njegovom apsolutnom vodstvu u mome životu. Znam da će me On voditi u svu istinu, da će me voditi kamo On želi da idem i da će mi pokazati stvari koje će doći, a koje želi da znam. Da, ja mogu posvjedočiti da je takav život moguć. I kao što me naučio, ja samo kažem da. Hoćete li i vi?