INSTRUMENTI ŽETVE

"A kad vidje mnoštvo naroda, sažali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: 'Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju'" (Mt 9,36-38).

Isus je jasno izjavio: "Žetva je zrela, ali malo je poslenika."  Dakle, zašto je tako malo poslenika? Crkve su danas pune vjernika koji tvrde da je Krist sam njihov život. Milijuni dolara se troše na podizanje centara štovanja.

Istina je, ako nismo u stanju žeti duše – ako naši životi ne pokazuju silu preobraženja evanđelja koje propovijedamo – onda se obezvrjeđujemo kao poslenici. Naš život s Kristom trebao bi svijetu nuditi dokaz da su Božja obećanja istinita.

Kao poslenici, mi smo instrumenti žetve u Gospodnjoj ruci. U Kristovim danima, takav jedan instrument bila je kosa, dugačka, savijena oštrica na dugačkoj dršci. Iskovana je bila kod kovača, koji ju je stavio u vatru, zatim ju je položio na nakovanj, gdje ju je udarao i savijao u traženi oblik. Taj se proces ponavljao i ponavljao dok oštrica od udaraca nije postala vrlo oštra.

Paralela je jasna: Bog kuje poslenike. On udarcima ne udara samo u grijeh. Taj proces kovanja objašnjava zašto je poslenika tamo malo. Većina polaznika crkava je poput tisuća koji su u Starom zavjetu dragovoljno pošli s Gideonom. Bog je u mnogima od njih vidio strah, znajući da ne bi podnijeli vatru, udaranja, teška razdoblja. I od tisuća koji su pošli za Gideonom, izbrano ih je bilo samo tri stotine.

Ista stvar događa se i danas. Oni koji su uistinu pozvani u žetvu pozvani su da podnesu vatru čišćenja i oblikovanja te neprestano udaranje. No mnogi to nisu u stanju podnijeti.