ON JE DOSTOJAN NAŠEGA SLAVLJENJA

Teolozi koriste čudnu riječ kako bi opisali Isusa, govoreći da je on "nepogrešiv". Biti "pogrešiv" je iznevjeriti, griješiti, snositi krivnju, sukobljavati se. Ali čak i u svojoj ljudskoj prirodi, njegova božanska priroda nadvladala je sve to. U njegovim očima nije bilo požude niti ponosa u njegovu srcu. To je samo u sebi veličanstveno. Čak i u svojoj ljudskoj prirodi ostao je suveren, jedno s Bogom (Mt 18,18; Kol 2,10).

Promotrite sad ove predivne odlike: On je savršeno pravedan (Iv 8,46) i pun pravde (Iv 8,16). On je i pravedan i onaj koji nas opravdava (Rim 3,26). Drugim riječima, on nalazi načina da održava svoju pravdu dok nas opravdava od naših nepravednih djela.

On je vječan, zauvijek živ (1 Tim 1,17). On je dostojan našega slavljenja za svu vječnost. I on je ljubav (Iv 13,34) – ljubav koja je neizmjerljiva! On je svemoćan – svesilan; njemu ne nedostaje moć. Njegove ruke nisu vezane đavlom niti našom slobodnom voljom; on ima vlast nad svakom situacijom u bilo koje vrijeme. On je svenazočan – svugdje sve vrijeme. I on je sveznajući, zna početak od kraja čak i prije nego kraj stiže.

Sve to ide protiv lažnog učenja današnjice zvanog slobodna teologija. Ovo učenje tvrdi da Bog čini jednu stvar u povijesti, a mi drugu – da on reagira na ono što mi činimo i to podešava. Ne, nikada! Kad je Isus bio razapet, Bog nije pasivno gledao na to i rekao: "O, bolje da nešto učinim da to spasim." On je daleko prije stvaranja na umu imao žrtveno Janje. On ima svu vlast i vlada savršenom prosudbom. Sve u svemu, on je predivan – ono što bi trebala priželjkivati svaka nacija!

Možda mislite da ste odgonetnuli određene stvari o Isusu, kao Kristov drugi dolazak i teologiju posljednjeg vremena. Zapravo, možda znate te predmete skroz naskroz, sve o premileniju i velikoj nevolji, i to je dobro. Ali nikada nećete biti u stanju u potpunosti shvatiti Isusovu ljepotu – njegovu pravdu, ljubav, pravednost, suverenost, njegovu vječnu prirodu.