JESMO LI STVARNO JEDNO?

Istina je da mi pogrešno postupamo s drugima. Odvajamo se od brata ili sestre; nekoga ranjavamo i povrjeđujemo; vrlo lako možemo pogrešno predstavljati druge. I mislimo da je to "samo između Boga i mene". I tako to onda priznamo Gospodinu i pokajemo se, a zatim idemo svojim putem misleći da je sve u redu. Međutim, nikada ne mislimo kako u tom procesu ne samo da ranjavamo brata, nego ranjavamo i Gospodina. Zapravo to činimo cijelom Kristovom Tijelu, jer ako jedan pati, svi pate.

Ovdje je otkrivenje koje smo primili: "Pripadam Tijelu Kristovu! A tako i moj brat, moja sestra. Svi smo jedno, jer svi smo povezani s glavom."

Donosim vam istu poruku koju je Pavao iznio svojim suradnicima.

"Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe! Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih" (Fil 2,3-4).

"Molim (vas) … budite složni u Gospodinu" (Fil 4,2).

Evo kako Pavao sve to ukratko iznosi. Ovdje je doista milosrđe provođeno u životu u potpunosti:

"… jer ste nam omiljeli" (1 Sol 2,8).

Pitam vas, jesu li vam sva braća i sestre u Kristu omiljeli? Dok život naše glave teče kroz nas, udove njegova Tijela, mi počinjemo ljubiti ne samo jedan drugoga, nego i naše neprijatelje.

"Gospodine, daj da budemo milosrdni, kao što si ti bio milosrdan nama!"