Kad Ljudi Budu Vikali: "Mir i Sigurnost!"

"Dok ljudi budu govorili: 'Mir i sigurnost', baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu, i nipošto joj neće umaći. Ali vi, braćo, niste u tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov" (1 Sol 5,3-4).

Svijet je upravo u takvom nemiru da se ljudi pitaju: "Vidimo li završetak povijesti? Idemo li prema nuklearnom holokaustu? Raspada li se svijet i izmiče kontroli?"

I neki svjetski vođe već govore s tonom straha. Neki kažu: "Svjedoci smo smrti diplomacije." Pregovaranja s nekim zemljama propala su, a bezumni diktatori ignoriraju upozorenja Ujedinjenih naroda.

Postoje pokazatelji koji govore da više nema diplomatskih rješenja. Dok Amerika daje smione izjave i šalje upozorenja, sve to pada na gluhe uši. Primjerice, naša se zemlja zalagala da će braniti Japan ako ga Sjeverna Koreja napadne. Naši su vođe prijetili da će upotrijebiti "svu moć i silu da joj vrate milo za drago". To bi značilo nuklearno uništenje Sjeverne Koreje.

Sad razumijemo što je Isus mislio kad je dao ovo upozorenje: "...Na zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morskih valova. Ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet, jer zviježđa nebeska će se uzdrmati" (Lk 21,25-26).

Kad je Isus dao ovo upozorenje, dodao je i ovu izjavu: "Tada će vidjeti Sina Čovječjega gdje dolazi na oblaku s velikom moći i slavom. Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje" (Lk 21,27-28).

Uvjeren sam da sve strašne stvari koje sada vidimo da dolaze na zemlju: uragani, tsunamiji, zemljotresi, drastične promjene vremena, terorizam, nuklearne prijetnje, ratovi i glasine o ratovima, sve to ima veze s Kristovim dolaskom. Iznad svih ratnih oblaka koji se skupljaju, iznad guste tame koja se spušta na zemlju, na nebu se oblikuje jedan oblak. I ubrzo jednoga dana, Krist će ući u taj oblak i objaviti se čitavom svijetu. "...kad vidite da to biva, znajte da je blizu kraljevstvo Božje" (Lk 21,31).

Kad su kršćani u Pavlovo vrijeme osjetili da se približava uništenje Jeruzalema, željeli su više znati o proročkim događanjima. Uplašili su se priča o okrutnosti vojske koja je mnoge odvela u ropstvo. To je bio razlog zašto su osjećali da se približavaju pogibeljna vremena. Zbog toga, molili su Pavla da im više govori o onome što dolazi: "Piši nam o tome kako da tumačimo vrijeme."

Pavao je odgovorio uvjeravajući ih ovim riječima: "A što se tiče, braćo, vremena i časa, nemate potrebe da vam se o tome piše: i sami dobro znate da će Dan Gospodnji doći kao lopov u noći" (1 Sol 5,1-2).

Pavao im govori što će nastati kad se Krist vrati: "Sam će Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima" (1 Sol 4,16-18).

Pavlove su im riječi trebale biti ohrabrenje. Zapravo im je govorio: "Nema potrebe da se bojite onoga što dolazi na zemlju. Ne trebate se previše zabrinjavati u vezi sa strašnim znakovima i nesrećama. Dobro znate što to sve znači. Sve to pokazuje da se primiče dolazak Gospodina Isusa da odvede svoj narod."

Sa sigurnošću možemo reći da nas ovaj brzi tijek događaja koji se danas odvija pred nama nosi prema Božjem vječnom naumu. Svijet nije prepušten slučaju; Gospodin nije napustio zemlju bez obzira koliko je čovječanstvo postalo zlo i bezvjerno. Naprotiv, Bog je jednostavno oduzeo mir. A ono što sada vidimo, brzo je kretanje događaja prema jednom božanskom događaju pred nama: stvaranju novoga neba i nove zemlje gdje će Krist za svu vječnost imati vrhovnu vlast.

Stari su stoici vjerovali da svijet prolazi kroz unaprijed određena razdoblja vremena. Prema njihovu mišljenju, na kraju svakog razdoblja svijet je uništen velikim požarom. Zatim zemlja biva obnovljena točno onako kakva je bila i sve ponovno počinje ispočetka, vraćajući se kao što je uvijek i bilo.

Drugim riječima, povijest se iznova i iznova ponavlja. Iste se zvijezde kreću u istim orbitama i isti životi ponovno žive, s istim prijateljima, istim brigama, istim iskustvima. Svaki put sve se ponovno obnavlja ne samo jednom, nego beskonačno. Ljudska su bića zaokupljena vječnim monotonim radom iz kojega nema bijega.

Riječi apostola Petra izravno se suprotstavljaju takvom razmišljanju. Petar nam govori da kršćani trebaju prema obećanju Božjem "očekivati... nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost" (2 Pt 3,13). Štoviše, govori nam da ako vjerujemo Riječi Božjoj, znamo da povijest juri prema danu dolaska Gospodnjeg kad "će se nebesa u plamenu raspasti, a počéla u ognju rastopiti" (2 Pt 3,12).

"Ali će doći dan Gospodnji kao lopov; u taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom, počéla će se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neće više naći. Budući da će se ovo sve tako raspasti, kakvi sve onda morate biti svetim življenjem i pobožnošću dok očekujete dolazak dana Božjega" (2 Pt 3,10-12).

U toj točki Petar kaže da možemo s nadom očekivati da ćemo vidjeti nova nebesa i novu zemlju.

Kao Kristovi sljedbenici, naš pogled ne smije biti usredotočen na izvješća vijesti. Ne smijemo "živjeti" na ratovima i glasinama o ratovima, na mogućoj atomskoj tragediji ili na drugim stvarima koje dolaze na zemlju.

Ovo znači da se narod Božji ne smije bojati islama ili sličnoga. Islamistički džihadisti upravo tvrde kako su primili vijest da se želi pojaviti njihov veliki imam. Ali, prema njima, rekao je da neće doći dok svijet ne bude u potpunoj pomutnji.

To objašnjava zašto je toliko ajatolaha i mula iza planiranih i izvršenih terorističkih djela. Sve je to dizajnirano da se stvori krajnji kaos. A to znači uništenje Izraela, što bi bio takav čin terora da bi čitav svijet ušao u kaos.

Međutim, dok razmatramo te činjenice, okrećemo se Isusovim, Pavlovim i Petrovim riječima. Sva islamistička hvalisanja o uzimanju prevlasti na zemlji i sva njihova strašna djela ubojstva i zadrtosti samo su točka koja se pojavi i nestane na Božjem vječnom zaslonu. Njegova Riječ govori da su ti ljudi samo zrnca pijeska koja on otpuhuje: "On puhne na njih, a oni posahnu, vihor ih ko pljevu raznese" (Iz 40,24).

Islamistički džihadisti mogu se nadati da će prouzročiti kaos, ali jednim svojim dahom Bog ih je u stanju lišiti svake sile. A istina je to da oni samo požuruju dan dolaska jedinoga pravog Mesije, stvoritelja ovoga svijeta i svega što je na njemu.

Već znamo da je Pavao uvjeravao Solunjane: "A što se tiče, braćo, vremena, nemate potrebe da vam se o tome piše" (1 Sol 5,1). Međutim, dodaje ovo: "Želim da znate jednu dokazanu činjenicu u vezi s tim predmetom." Zatim im je rekao: "Dok ljudi budu govorili: 'Mir i sigurnost', baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu, i nipošto joj neće umaći" (1 Sol 5,3).

Crkvi u svim razdobljima vremena Pavao ovdje daje ključ. On govori o onoj jednoj stvari koja se događa u svakom društvu uoči iznenadne propasti i suda. A ta dokazana činjenica jest da se tada čovječanstvo predaje sigurnosti i napretku.

To je nepogrešiv dokaz dolazeće propasti. Pavao to potvrđuje dokazom iz prošlosti. Jednostavno rečeno, ne postoji slučaj u Pismu da je Bog ikada doveo uništenje na neko društvo, osim kad se ono predalo opsesiji da je sigurno i da napreduje. Pavao govori: "To je pravilo kojega je dokazala povijest u svim Božjim djelima uništenja. Uništenje se događa kad ljudi pojure u potragu za napretkom i sigurnosti okrećući se od Gospodina.

Izbjegavajmo svaki razgovor o miru i napretku kad je na pomolu strahovita oluja. Jer upravo tada, kad mir i napredak postanu glavna težnja, iako stražari grme i svatko zna da samo čudo može spasiti čovječanstvo, možemo očekivati iznenadnu propast.

Isus je povukao usporedbu s danima Noe i Lota i svoga dolaska. Rekao je da u oba ta događaja ljudi jedu, piju, žene se, kupuju i prodaju. Drugim riječima, sve ide kao što je uvijek i išlo; ljudi se bave stvarima koje same po sebi nisu zle.

Međutim, u Noinoj i Lotovoj generaciji težnja za tim stvarima opsjela je čitavo društvo. Svi su bili usredotočeni samo na svakodnevne aktivnosti, što je ljude držalo u takvom zahvatu da su se upozorenja Duha Svetoga ugušila.

Prema Isusu, ista stvar dogodit će se i u posljednje vrijeme, uoči iznenadne propasti. Čitav svijet bit će predan traženju sigurnosti i napretka, a ta će zaokupljenost mnoge zahvatiti i u Crkvi. Ljudi će biti potpuno usredotočeni na stvari ovoga svijeta i prestat će biti postojani u vjeri.

Već vidimo da su mnogi u zahvatu takva razmišljanja. Mnogi su uvjereni da je napredak jedini put da imaju mir. I tako, u bijesnoj su trci za napretkom, jedni uništeni od špekulanata zbog duga, a drugi pomahnitalo gomilaju bogatstvo bogateći se na leđima siromašnih. Ljubljeni, to je upravo kad dolazi iznenadno uništenje!

U kakvom će stanju biti Isusov narod? Hoće li imati snažnu vjeru? Hoće li ga čekati i čeznuti za njegovim dolaskom? Ili će biti zaokupljen stvarima ovoga svijeta?

Kad Krist dođe, hoće li naći svoju Crkvu u zahvatu lažnih proroka koji propovijedaju lažan mir, uspjeh, bogatstvo, dobra vremena? Prorok Jeremija opisuje takvo vrijeme u Izraelovoj povijesti: "Jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice. I olako liječe ranu naroda moga vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema" (Jer 6,13-14).

Mora vam biti jasno da napredak sam po sebi nije zlo. Pismo je jasno da Bog voli blagoslivljati svoju djecu. I nikakva zla nema u lijepoj kući, lijepom autu, dobroj odjeći ili odlasku u lijep restoran. Potaknuti smo da se brinemo za svoje obitelji kroz gradnju kuće, kupovinu, prodaju, sjetvu i žetvu.

Ali kad nas te stvari počnu proždirati oduzimajući nam vrijeme, misli, snagu i aktivnost te prestajemo tražiti Boga, tada naše srce počne otvrdnjivati. Vidite, kad udobnost nije dovoljna i kad naš um i dušu zaokupi kupovina, prodaja i stvaranje novca, tada ulazi mlakost. A oni koji se predaju traženju sigurnosti i napretka, završe prezirući Božja upozorenja:

"Ovako govori Jahve nad Vojskama... Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu čuti. Gle, riječ Jahvina postade im porugom, nije im mila... I postavih im stražare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoše: 'Nećemo paziti'" (Jer 6,9-10.17).

Kroz svu biblijsku povijest, stražari su hodali ulicama prorokujući narodu Božjem i upozoravajući ga na dolazak sudova. Ali često je Crkva začepila uši i predala se zabavi, hrani i vinu, kupnji, prodaji i gradnji.

Iskreno rečeno, šokiran sam od tvrdoće koju danas vidim u toliko kršćana, ljudi koji su jednom gorjeli. Ti isti vjernici voljeli su moliti i biti u domu Božjem. Voljeli su svetu opomenu i bili su duboko probuđeni proročkim riječima koje su čuli. Ali sad su prezaposleni da bi tražili Boga. A njihova ljubav za Isusa svakim danom postaje sve hladnija.

Takvi ljudi ne podnose nikakvo propovijedanje koje ih osvjedočava. Oni više vole jednom tjedno slušati polusatne propovijedi koje izgrađuju njihovo samopoštovanje ili im pomažu da postanu uspješni. Mnoštvo je onih koji su glasno zaspali.

Bog je uputio Jeremiju da njegov narod ovako upozori: "Možeš im sve to reći, ali te neće poslušati; zovi ih, neće ti se odazvati. Zato im reci: Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomene. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih" (Jer 7,27-28).

Isto tako, u Novom zavjetu Pavao piše: "...kao što stoji pisano: 'Dade im Bog duh obumrlosti: oči takve da ne vide, uši takve da ne čuju, i to do današnjeg dana'" (Rim 11,8).

Zašto se toliki jednom gorljivi kršćani sada okreću od svete opomene? Zašto toliko sljepoće? I zašto je toliko evanđelja, usredotočenog na naš ja, novac i bogatstvo, uhvatilo u zamku tolike crkve i vjernike?

Jedan razlog je taj što je danas velik broj pastira napustilo propovijedanje o križu. Poruka o Kristu koji je bio siromašnom, bez krova nad glavom, koji je trpio i krvario, postala je sablazan. Poziv na žrtvovanje, uzimanje križa, prihvaćanje odbacivanja zbog Isusa, poziv na živu žrtvu, umiranje sebi, pokajanje, poniznost, razapinjanje tijela, sve su to teme koje propovjednici evanđelja sreće i bogatstva izbjegavaju. A sva apostolska upozorenja da budemo spremni za Kristov dolazak, da pripremimo svjetiljke, da se pripremimo za susret sa Zaručnikom, da se probudimo i iskorišćujemo vrijeme jer je kasni sat i on dolazi samo po one koji ga čekaju i koji čeznu za njegovim pojavljivanjem, o svemu tome sada se šuti.

Nedavno je jedan od najpoznatijih propovjednika prosperiteta rekao za Božju svetu Riječ: "Biblija je jednostavno put do bogatstva." A drugi je obećao: "Dođite u moju crkvu i uvjerit ćete se da ćete se obogatiti."

Svijet se smije iz takva evanđelja. Izdanje Atlanta Journal-Constitutiona od 22. listopada uključilo je članak pod naslovom Bogati Mesija evanđelja prosperiteta. Misao tog članka zapravo je bila kako propovjednici prosperiteta sada tvrde da je Isus bio bogataš jer se morao brinuti za dvanaest suradnika i plaćati im njihove putne troškove.

Prema toj teoriji, Kristova odjeća morala je bila skupa jer su rimski vojnici bacali za nju kocku. I sâm je Isus morao biti bogat s obzirom da je njegovoj pratnji trebao računovođa (Juda je bio odgovoran za njihove financije). Štoviše, Isus je morao biti bogat da bi njegova majka nakon njegove smrti imala sredstva za život. I nikako nije mogao biti bez doma jer nikada nitko nije čuo za stolara koji sam sebi nije sagradio kuću.

Sad se pojavilo i novo otkriće, stari dokument koji govori o dvjesto kraljeva koji su posjetili Isusove jasle. Ti su kraljevi došli natovareni zlatom kao darovima za dijete Krista. Na kraju, članak govori kako propovjednici prosperiteta tvrde da Isus nije mogao biti siromašan jer Pismo izjavljuje: "Riječi siromaha brzo se zaboravljaju." S obzirom da se Isusove riječi nisu zaboravile i s obzirom da nitko ne bi slijedio čovjeka koji je bio bez prebijena novčića, morao je biti bogat.

Pročitavši sve to, zadrhtao sam. To me odvodi natrag u Jeremiju 6,13: "Jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice."

Kad su farizeji tražili Krista da im dâ znak, odgovorio im je: "Licemjeri, lice neba umijete prosuditi, a znakove vremena ne možete. Naraštaj zao i preljubnički znak traži, ali mu se neće dati znaka osim znaka Jone, proroka" (Mt 16,3-4). U Lukinu evanđelju, Isus dodaje ovu riječ: "Jer kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji naraštaju ovomu" (Lk 11,30).

Isus, njegov križ, uskrsnuće, prolivena krv, jedini je znak koji je potreban. On je potpuno zadovoljenje.

Dan propasti doći će iznenada. U jednom trenutku sve materijalne stvari ovoga svijeta izgubit će svoju vrijednost i postati apsolutno bezvrijedne. Ostat ćemo bez ičega osim Krista, međutim, više nam i ne treba. On je živa Riječ koja nam je potrebna.

Biblija nije priručnik za prosperitet. Ona je vrata kroz koja se ulazi do otkrivanja Krista koji je naš mir i naša sigurnost. On je naše bogatstvo, naše blago, naše zlato. William Tyndale to je znao i otisnuo prvu Bibliju. Da bi to postigao, živio je u krajnjem siromaštvu, izgonu, daleko od prijatelja, gladan i žedan, u hladnoći i strašnom trpljenju. Umro je kao mučenik.

To je Evanđelje koje mi propovijedamo. I to je Krist kojemu mi služimo.