KAD PONESTANE VINA

"Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bijaše ondje i Isusova majka. A na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. I kad ponesta vina, reče Isusu mati njegova: 'Vina nemaju.' 'Što ja imam s tobom, ženo? Još nije došao moj čas.' Mati njegova reče službenicima: 'Što god vam rekne, učinite'" (Iv 2,1-5).

Većina kršćana zna da je svadba u Kani bila gdje je Isus izvršio svoje prvo čudo: "Time započe Isus znake u Kani Galilejskoj i objavi svoju slavu" (Iv 2,11). Krist je upravo započeo svoju službu i već su ga slijedili učenici. Izvršivši to čudo, otkrio je svoju slavu svijetu na spektakularan način.

Međutim, čudo koje je Isus izvršio ovdje isto tako sadrži duboko značenje za crkvu izvan tog vremena i mjesta. 3. redak sadrži snažnu simboličku frazu: "Kad ponesta vina." Kroz Novi zavjet vino je povezano s jasnom nazočnošću Božjom kroz Duha Svetoga. Pavao potiče kad piše: "Ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom" (Ef 5,18).

Što to znači za ljude Božje da im "ponesta vina"? U ovom prizoru vino je bilo u središtu svetkovanja svadbe, slobodno se izlijevajući da bude posluženo pozvanim gostima. Ovaj prizor je slika radosnog naroda kome Duh Božji slobodno teče. Ali pojavljuje se potreba, jer vino je ponestalo i ljudi su se trebali njime snabdjeti da bi održali svoju radost.

Kao kršćani, svi mi imamo Duha Svetog nazočnog u sebi. Ali je isto tako istina da se moramo ispunjavati Duhom neprestano. Svatko od nas doživljava oseku i plimu u svom hodu s Kristom. Kad smo nisko, ne znači da nas je njegov Duha napustio, ali to znači da smo pozvani da iznova i iznova ugasimo duboku žeđ koju je sam Duh stavio u nas. Kao djeca Božja, potrebna nam je duhovna hrana koju jedino on može dati – hrana koja nam daje snagu da ljubimo druge kao što ih on ljubi, da vodimo svet život koji mu ugađa i da drugima neustrašivo govorimo njegovu Riječ.