Kad Ste Prirasli Srcu Božjem

Job pita: "Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao, i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš" (Job 7,17-18)?

Poslanica Hebrejima 12,1 govori nam da je svijet okružen oblakom svjedoka koji su s Kristom u slavi. Moje pitanje je komu to veliko mnoštvo svjedoči? I što znači to njihovo svjedočanstvo?

Ovaj oblak svjedoka govori našoj generaciji svojim životima i svojim djelima kao što je zapisano u Pismu. Vjerujem da nam oni imaju reći tri stvari:

1. Prvo, oni su svjedoci da je srce Božje još uvijek sklono spašavanju ovoga izgubljenog svijeta. U Pismu nije zabilježeno da je Bog napustio ovaj svijet. On je još uvijek na djelu i izlijeva svoga Duha na svako tijelo, djelujući na muškarce i žene u svakom narodu.

2. Drugo, oni nam svjedoče da je srcu Božjem još uvijek prirasla njegova Crkva i da je želi sačuvati. Čak i uz bujanje krivovjerja i otpadništva, Gospodin čuva svoje tijelo.

3. Treće, oni nam svjedoče da je njegovu srcu priraslo svako njegovo dijete. Gospodin nikada neće ostaviti nijednog slugu, bez obzira koliko je možda daleko otpao.

Živimo u generaciji daleko pokvarenijoj od Noine. Što može ovaj oblak svjedoka reći ljudskoj rasi čiji grijesi nadmašuju čak i one sodomske?

Naše vrijeme jest vrijeme najvećeg napretka. Naše je gospodarstvo blagoslovljeno, ali je naše društvo postalo tako nemoralno, nasilno i antibožje da se čak i svjetovnjaci čude kako smo daleko pali. Kršćani se svugdje pitaju zašto Bog zadržava svoje sudove od tako pokvarena društva. I postavljaju pitanja: "Gospodine, kako možeš dopustiti da se tako ponižava tvoje ime? Tvoja Riječ doslovce je izbačena iz naše sredine. Kako dugo će to tako ići? I kako možeš podnositi takvu poplavu seksualnih izopačenosti? Uništio si Sodomu za daleko manju stvar. Koliko ćeš toga još dopustiti?"

Mi koji ljubimo Krista možda ne razumijemo zašto je dopušteno takvo ogromno zlo. Ali oblak nebeskih svjedoka razumije. Oni ne ispituju milost i strpljivost koju Bog pokazuje.

Apostol Pavao u tom je oblaku svjedoka i nosi svjedočanstvo Božje bezgranične ljubavi čak i za "najvećeg grešnika". Pavlov život i njegove poslanice govore nam da je proklinjao Kristovo ime. Bio je terorist; lovio je ljude Božje i odvlačio ih u zatvor ili da budu ubijeni. Ali sve je to činio u neznanju.

Pavao bi nam rekao da je Bog strpljiv s ovom sadašnjom generacijom jer su mnogi poput njega, oni griješe iz neznanja. Teroristi su od djetinjstva učeni da mrze, upravo kao i Pavao, i ta mržnja je sve što znaju. Oni nisu bili izvrgnuti Evanđelju. Poput Pavla, i ja vam kažem da će mnogi apostoli i evanđelisti doći iz najpokvarenijih ljudi.

I apostol Petar u tom je oblaku svjedoka te i on razumije zašto je Bog tako strpljiv. Petrov život i njegove poslanice podsjećaju nas da je proklinjao Isusa, kunući se da ga nikada nije poznavao. Bog zadržava svoj sud jer još uvijek postoje mnogi koji ga proklinju i odriču ga se poput Petra; nalaze se u otpadništvu i u potrebi su za milošću. Ali Gospodin ne odustaje od njih kao što nikada nije odustao ni od Petra. Za mnoge koji su poput njega Krist još uvijek moli.

Dok promatram ovaj oblak svjedoka, vidim lica bivših ovisnika o drogi i alkoholu, bivših prostitutki i homoseksualaca, bivših gangstera i dilera, bivših ubojica i zlostavljača ena, bivših nevjernika i ovisnika o pornografiji, mnogih onih od kojih je društvo diglo ruke. Svi su se oni pokajali i umrli u Isusovim rukama i sad su svjedoci milosti i strpljivosti dobrog Oca.

Vjerujem da bi svi oni u jednodušnom svjedočanstvu rekli da ih Isus nije osudio prije nego su primili njegovu milost. Bog je zadržao sudove koji su trebali pasti na njih. Zadržao je svoj gnjev ne želeći da se itko u beznadnosti ili očaju izgubi. A Bog nije promijenio svoj stav o nadi za ovaj svijet!

Otkad je Krist došao na ovaj svijet, čovječanstvo postaje sve gore i gore, do točke da se čaša pokvarenosti sada gotovo prelila. Možda se pitate kao i ja kako Bog može pokazivati takvu nevjerojatnu milost, takvu strpljivost? Kako tako dugo zadržava svoj sud nad grijehom? Kako dopušta pokvarenim društvima da i dalje obeščašćuju njegovo ime, izazivajući ga na tako izopačene načine?

Ne može biti da Bog želi vidjeti zle kako silaze u veću izopačenost da bi mogao na njih izliti čak veći gnjev! Kad bi bilo tako, svi bismo već bili povijest. Ne, Bog ne čeka sa sudom da bi mogao osvetiti svoju pogaženu slavu.

Neki se ljudi pitaju je li to sve što Bog ima na umu: spustiti sud na grešan svijet. Ne daj Bože! Poput mnogih kršćana, i ja sam nekada bio i više nego spreman predati ovaj pokvareni svijet sudu. Mnogi su vjernici razumljivo ojađeni nad ponosom i drskosti onih koji se neprestano izruguju iz Gospodina. Ali drukčije je s našim nebeskim Ocem. On ne žudi da bi osudio, nego spasio.

Petar piše: "A sadašnja nebesa i sadašnju zemlju ista je riječ pohranila za oganj i čuva ih za dan Suda i propasti bezbožnikâ" (2 Pt 3,7). Da, postoji spremljena strašna vatra, čuvana za onaj sat kad će je Gospodin pustiti na grešnike. Ali Petar nas podsjeća da Bog ne mjeri vrijeme kao mi. Tisuću godina njemu je kao nama dvadeset četiri sata: "Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju" (2 Pt 3,9).

Što, dakle, mi trebamo raditi u vezi s tim? Isus nam kaže: "Dok je dan, meni treba činiti djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi" (Iv 9,4). Isto se odnosi i na nas. Ako vidimo da će sve na ovom svijetu izgorjeti... da je sada ponoćni sat... da se vatra suda ubrzano približava... da je još uvijek dan milosti, oproštenja i spasenja... onda moramo raditi ono što nam je zapovjeđeno: poći u sav svijet i navješćivati Krista.

Bog još uvijek ljubi ovaj pomahnitali, nemoralan, nezahvalan svijet. Neka nam pomogne da ljubimo izgubljene kao on. I da molimo da i mi imamo strpljivost i ljubav koju on upravo sada pokazuje svijetu.

Prava Crkva Isusa Krista zjenica je oka Gospodnjeg. Međutim, od samog početka, njegova je Crkva iskusila otpadništva i lažne učitelje. Ranim crkvama, onim apostolskim tijelima koja su utemeljili Pavao i apostoli, saopćen je bio potpuni naum Božji. Ništa što je bilo korisno za rast i postojanost nije bilo zadržano od Kristovih sljedbenika. Primili su istinu ne samo u riječi, već i u očitovanju sile Duha Svetoga.

Pogledajmo crkvu u Korintu. Tu je zajednicu posadio Pavao, a zalijevao Apolo, veliki evanđelist. Ako je ikada ijedno tijelo bilo "u potpunosti poučeno", bili su to Korinćani. Međutim, za pet ili šest godina, čak i prije nego im je Pavao napisao Prvu poslanicu, ova je ista crkva pala duboko u lažnu nauku. Došli su pod lukav zbunjujući napad primivši učenje koje je negiralo uskrsnuće od mrtvih. To je poništavalo Kristovu vlastitu požrtvovnu smrt i uskrsnuće.

Pavao to objašnjava kad piše: "Ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo od mrtvih, s kojim pravom neki među vama tvrde da nema uskrsnuća mrtvih? Ako li nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo! Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera.

Tad izlazi da smo i lažni svjedoci Božji jer smo svjedočili da je Bog uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako zbilja mrtvi ne uskršavaju. Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima. Tada i oni koji u Kristu umriješe, izginuše. Ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi" (1 Kor 15,12-18). Kakva se bogohulna greška uvukla u crkvu!

I galaćansku je crkvu posadio Pavao. U očima tih vjernika Pavao je bio poput poslana im anđela i oni su primili njegovu nauku s velikom radošću. Tako su visoko cijenili apostola da su tvrdili da su voljni "iskopati svoje oči" za njega.

A onda, iznenada, ti su isti zahvalni vjernici otpali od istine koju je Pavao učio o opravdanju. Poput Korinćana, odlutali su od zdrava učenja i pali pod "čaroliju" koju su bacili na njih lažni učitelji. Prigrlili su krivovjerje koje je govorilo da opravdanje dolazi po djelima, a ne po vjeri.

Zaprepašten, Pavao im je pisao: "O nerazumni Galaćani! Tko vas začara, vas kojima je Isus Krist kao razapeti bio stavljen pred oči?" (Gal 3,1). Zapravo je pitao:

"Kakvom ste to čudnom stvari začarani, kakva je to duhovna čarolija iznenada pala na vas? Učili su vas sveti ljudi koji su plakali nad vama dok su vas podučavali zdravoj nauci. Međutim, za tako kratko vrijeme odrekli ste se te nauke i prigrlili evanđelje lakomosti i osude. Što vam se dogodilo? Što ste učinili s čistim evanđeoskim učenjem koje ste primili? Odrinuli ste ga da prihvatite laskavu poruku koja se odnosi na vaše tijelo."

Poznavao sam kršćane koji su godinama pohađali čvrstu, na Bibliji utemeljenu crkvu, gdje su redovito primali potpuni naum Božji. Pomazanim propovijedanjem bili su odvedeni u nebo; pokazana im je bila stvarnost pakla, a savjest im je bila pritisnuta Riječju Božjom. Ništa od Evanđelja nije im bilo zadržano i sazrijevali su u vjeri. Jednostavno nisu mogli dobiti čišću Riječ koju su čuli.

A onda im je netko dao traku s učenjem nekoga popularnog propovjednika ili su otišli na neki propovjednički sastanak "čisto iz znatiželje". Ono što su čuli zvučalo je tako ispravno, a 95 posto toga doista je bilo istinito. Ali nisu razabrali da je onih 5 posto bio otrov, nauka koja se obraćala njihovu tijelu mudro potkopavajući biblijsku stvarnost Krista. Ubrzo su bili odvučeni onim što su čuli, a umovi su im bili zahvaćeni evanđeljem koje je škakljalo njihovo tijelo.

Nevjerojatno, ali neki učitelji prosperiteta sada uče da je Isus bio bogat. Izvrću Pismo govoreći da je sigurno morao biti bogat kako bi potpomagao svoje učenike. Tvrde da je njegovo bogatstvo zahtijevalo rizničara (Judu) i da nijedan drvodjelja onoga vremena nije bio bez kuće koju je sagradio sam sebi. Nevjerojatno, ali kršćani su progutali tu izmišljotinu.

Možda se pitate kako bi odani kršćani koji vjeruju u Bibliju iznenada mogli odbaciti godine zdrava učenja? Gdje je njihova moć rasuđivanja? Kako to da se ne sjete zdrave hrane kojom su jednom bili podučavani?

Pavao jasno upozorava da će doći takve primamljive nauke: "Znam da će poslije moga odlaska provaliti među vas okrutni vuci koji neće štedjeti stada" (Dj 20,29). I Petar opominje da će se na sceni pojaviti lažni učitelji donoseći "pogubna krivovjerja" (2 Pt 2,1).

Pavao upozorava Timoteja da će doći vrijeme kad neki od Božjega naroda "neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje da im škaklju uši te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama (takozvanim mističnim istinama)" (2 Tim 4,3-4).

Povijest bilježi da se dogodilo upravo kao što je Pavao predskazao. Nakon što su apostoli umrli, a generacija koja je sjedila pod njihovim učenjem nestala, zavjera pokvarene zablude preplavila je Crkvu. Vjernici su bili zavedeni čudnim naukama, a znanost i filozofija nagrizle su istinu Kristova evanđelja.

Možda znate za takve pokvarene crkve. Danas čitave denominacije niječu djevičansko rođenje i Kristovo božanstvo. Sve veći broj biskupa i propovjednika promiče homoseksualizam i istospolne brakove. To su otpadničke crkve, dvaput umrle.

Međutim, te organizacije ništa nemaju s istinskom Crkvom Isusa Krista. Njima će Krist reći: "Ne poznajem vas." Neki ljudi u tim "Ikabod" organizacijama tvrde da ljube Gospodina, ali da je tako, ništa ne bi imali s tom crkvom i radije bi je napustili, nego bili sudionici otpadništva.

Pogledajte što Pavao kaže o čistoći Kristove Crkve: "Krist (je) ljubo Crkvu i sam sebe predao za nju, da je posveti čisteći je u kupelji vode uz pratnju riječi, da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična, da bude sveta i bez mane..." (Ef 5,25-27).

Pitam vas, koji bi učitelj Kristova evanđelja mogao biti tako slijep da zamišlja da će Krist predstaviti Ocu zaručnicu odjevenu u prljavu, umrljanu odjeću? Možete li zamisliti Isusa kako predstavlja zaručnicu koja je okićena nezamislivim gadostima? "Evo, Oče, tu je moja zaručnica, sačinjena od vjernika čije su misli na stvarima ovoga svijeta. Oni su ljubitelji novca, obmanuti lažnim prorocima." Ne! Ne mogu vjerovati ni da bi đavao mogao prihvatiti takvu obmanu!

Međutim, Božja velika briga nije otpadnička crkva. Čak ni otpadnici neće moći ubiti ili uništiti Kristovu Crkvu. Unatoč tim problemima, Bog sve ima pod svojim nadzorom i njegova tajanstvena, nevidljiva, pobjedonosna Crkva ne umire. Naprotiv, rijeka Duha Svetoga utječe u "mrtvo more" otpadničkih crkava razotkrivajući grijeh i mlakost. I ona uzrokuje da niče život.

Oni koji odlaze iz otpadništva samo su ostatak. Ipak, Isus je izjavio: "Polja su zrela za žetvu. Još uvijek je vrijeme da radnici idu na posao." Nigdje Biblija ne govori da je Duh Sveti pobjegao sa scene i ostavio iza sebe uvelu žetvu. Božji je Duh još uvijek na djelu uvjeravajući, pozivajući i privlačeći izgubljene Kristu, uključujući i one u otpadništvu.

Oblak nebeskih svjedoka rekao bi nam da ne čekamo sud. Još je uvijek vrijeme Duha Svetoga koji čeka da ispuni svaku posudu koja to želi. Molite Gospodara žetve da podigne radnike!

Što veliki oblak svjedoka ima reći vama i meni? Što nam Pismo govori, što je njihova poruka svim pobjednicima u Kristovu tijelu? Jednostavno ovo: "Gospodin ima oči na pravednicima i uši svoje priklanja molitvama njihovim" (1 Pt 3,12).

U vrijeme apostolâ, vlasti koje su mrzile Krista pokušale su ih zatvoriti. Te su vlasti proklinjale Spasitelja i nazivale njegovo uskrsnuće prijevarom. Čak su donijele zakone zabranjujući ljudima da izgovaraju njegovo ime, bacajući ih u zatvor kad su to činili. Ali ni željezne rešetke nisu mogle zadržati apostole. Gospodin je poslao svoga anđela da ih oslobodi (vidi Dj 5,18-32).

Djela nam govore: "Veliki ih svećenik upita: 'Zar vam nismo oštro zabranili da učite o tome imenu? A vi ste, evo, napunili Jeruzalem svojom naukom'" (Dj 5,27.28). Ali ispunjeni Duhom Svetim, apostoli su se odmah vratili u hram, gdje su nastavili davati ljudima riječi života. Duh im je rekao da idu i propovijedaju Isusa sa svježim ognjem i silom. Zanemarili su propise i nisu dopustili da išta sprečava čisto Evanđelje uskrslog Krista.

U Europi jača pokret koji traži da se stavi izvan zakona svako propovijedanje o homoseksualizmu ili bilo kojem drugom seksualnom promiskuitetu. To je pokušaj da se Krist najprije isključi iz društva, a onda i iz crkava. (Kad se odreknete Isusove Riječi, odrekli ste se i njega kao osobe.) Za mnoge europske propovjednike, govor o seksualnom grijehu značit će kazna i zatvor. A u međuvremenu, i ovdje u Sjedinjenim Državama pojavljuje se val koji vodi prema antikristovom programu rada.

Okrenimo se ponovno velikom oblaku svjedoka. Kako su Petar i apostoli odgovorili svojim progoniteljima? "Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima', odgovoriše Petar i apostoli' ... 'Za ovo (za uskrsnuće i uzašašće) svjedočimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se pokoravaju" (Dj 5,29.32).

I Kornelijeva je kuća u ovom oblaku svjedoka koji nam imaju nešto reći. Evo Kornelijeva svjedočanstva prema biblijskom izvješću: "Petar je došao k nama i propovijedao nam Isusa. Rekao nam je da je osobno bio svjedok Gospodinova uskrsla tijela i da ga je i dotakao. Rekao nam je da se Krist javno pokazivao narodu i da ga je nakon njegova uskrsnuća vidjelo preko petsto ljudi" (vidi Dj 10,34-41).

Petar je zatim rekao Kornelijevoj kući: "'Za njega svjedoče svi proroci da po imenu njegovu prima oproštenje grijeha svaki koji u nj vjeruje.' Još dok je Petar to govorio, siđe Duh Sveti na sve koji slušahu riječ" (Dj 10,43.44). Zbog Petrova propovijedanja, Kornelijeva je kuća upoznala oslobođenje od grijeha.

Kornelijevo svjedočanstvo govori danas svakom Božjem djetetu: "Ako želiš da Duh Sveti siđe na tebe, tvoju obitelj i tvoju službu, propovijedaj i vjeruj u Kristovo oproštenje. I vjeruj tome u svom osobnom životu." Kad je Petar propovijedao oproštenje, Kornelijeva je kuća povjerovala u to i Duh Sveti je pao na njih.

Čujmo i glasove drugih svjedoka kako nam govore jednostavnu istinu:

• Pisac Poslanice Hebrejima svjedoči nam da moramo gledati na Isusa, začetnika i završitelja naše vjere. Moramo nastaviti propovijedati pobjedu križa, podnositi optuživanja grešnika i ostaviti svoje lakozavodljive grijehe, strpljivo trčeći trku pred sobom (Heb 12,1-2).

• Kralj David nam svjedoči da se možemo pouzdati u Gospodnje opraštanje i da on neće ukloniti Duha Svetoga od nas. David je počinio ubojstvo i bio je preljubnik i lažac. Ali se pokajao i Otac mu nije dopustio da ode jer je prirastao njegovu srcu. Dao je Davidu novo srce i učinio ga svjedokom Gospodnjega obilnog opraštanja. Danas mi novozavjetni vjernici imamo krv koja može pokriti naše grijehe i milosrđe o kojem David nije mogao ni sanjati.

• Petar nam svjedoči da je sagriješio protiv najvećeg svjetla koje jedan čovjek može imati. Ovaj je učenik hodao u Isusovoj nazočnosti; dodirivao je Gospodina i primio poziv od samog Krista. Isus je bio Petrov prijatelj kao i Gospodin. Međutim, Petar ga je u jednom trenutku proklinjao, griješeći protiv upozorenja koje je došlo sa samih Kristovih usana. Petar se pitao hoće li ikada više moći pogledati u Spasiteljevo lice.

• Ovaj je čovjek mogao živjeti u krivnji i osudi, ali je on prirastao srcu Božjem. Petru je bilo rečeno da gleda na Isusa, začetnika i završitelja njegove vjere. Isto tako, i mi moramo uzeti svoj grijeh i staviti ga na Kristovu žrtvu na križu. I mi se moramo dići i ići dalje bez obzira kakav smo možda grijeh počinili. Isus udaljava našu grješnost koliko je istok daleko od zapada.

• Pavao nam je rekao da se ne bojimo svojih nevolja. Isus je trpio svakog dana svoje službe i umro je trpeći. A kad je pozvao Pavla da propovijeda Evanđelje, pokazao mu je da ga čekaju mnoge velike nevolje. Kroz sve godine svoje službe, Pavao je doista prolazio kroz nevolje. Međutim, nevolje dokazuju da ste prirasli srcu Božjem. "...da se nitko ne pokoleba u ovim nevoljama. Sami, naime, znate da su one naša sudbina" (1 Sol 3,3).

I tako se vraćamo Jobovom svjedočanstvu: "Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao, i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?" (Job 7,17-18).

Kad ste prirasli srcu Božjem, često ćete biti kušani. Ali činjenica je da što je dulja i teža nevolja, dublje ćete prirasti srcu Božjem da vam pokaže svoju ljubav i brigu. To je svjedočanstvo Pavlova života, a doista, i Isusova. Neprijatelj može doći protiv vas, ali naš je Gospodin podigao svoj stijeg protiv njega. U Isusu nalazimo apsolutan počinak.

Svi glasovi iz velikog oblaka svjedoka govore nam tako. Čujete li svjedočanstvo u svom duhu?