KAD SU VJETROVI PROTIV NAS

Apostol Pavao imao je jasan cilj, viziju i poslanje – Božje poslanje. Njegov cilj ga je uvijek tjerao naprijed. Znao je da će se suočiti s mnogim poteškoćama, ali mislio je da možeš podnijeti mnoga trpljenja kad ti srce želi cilj. Ako ti srce želi udobnost, ne možeš podnijeti nikakvo trpljenje.

Nakon što je mnogo godina bio u službi, zaključio je: "Nije još gotovo. Imam još mnogo toga obaviti. Nešto gori u mom srcu, žar u mojoj duši da navješćujem evanđelje. Želim poći u Rim." S radosnom vijesti želio je ući u sam epicentar svoga svijeta. Čak poći do samog cara.

"Kad bi odlučeno da otplovimo u Italiju … vjetrovi su bili protivni" (Dj 27,1.4).

Pavao je odlučio ploviti usprkos mogućim poteškoćama koje su započele na licu mjesta. Mornari su se susreli sa žestokim nevremenom i Pavao je upozorio ljude na brodu da bi trebali zaustaviti svoje putovanje zbog nesreće i gubitka koji ih čeka. Ali bio je nadglasan od drugih na brodu i dogodila se katastrofa (vidi Dj 17,10-20). Iako su se suočili s olujom i izbacili teret s broda, Pavao je znao da je jasno čuo glas Božji i znao je da će Bog osigurati put za njega kako bi ostvario svoj cilj. Mogao je još jednom o svemu promisliti i povući se, ali nije htio odustati!

Možda doživljavate nešto slično u svom životu. Znate da ste čuli od Boga da nešto za njega učinite i započeli ste putovanje. Ali čim ste uistinu postali ozbiljni da se Isusovo ime uzdigne i zadobiju duše, vjetrovi su vam se počeli suprotstavljati na dramatičan način. Sotona mrzi kad zadobivamo duše. Možda ćete morati ratovati protiv mnogih sila tame, ali zadobit ćete svoju bitku i vidjeti kako se Isus proslavlja.