KRISTOVA ČEŽNJA ZA ZAJEDNIŠTVOM

Dok je Isus išao prema Galileji, došao je do Jakovljeva zdenca u Samariji gdje se zaustavio da otpočine od puta. Kad su njegovi učenici otišli kupiti hranu, na zdenac je došla Samarijanka kako bi uzela vodu i Isus joj je uputio jednostavnu molbu: "Daj mi da se napijem" (Iv 4,7).

Kristove riječi upućene ovoj ženi započele su dugačak razgovor i tijekom njihova razgovora, ona je bila zaprepaštena u vezi sa stvarima koje joj je rekao. Konačno je rekla: "'Znam da ima doći Mesija koji se zove Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam objaviti.' 'To sam ja koji govorim s tobom', reče joj Isus" (Iv 4,25-26).

Učenici su se vratili i bili su zaprepašteni kad su našli svoga Učitelja duboko zaokupljena razgovorom s ovom Samarijankom. Pripremali su hranu i kad je hrana bila spremna, žena se požurila u grad. Učenici su rekli Isusu: "Rabbi, jedi" (Iv 4,31), a Isus im je odgovorio ovom zbunjujućom izjavom: "Ja imam za jelo hranu za koju vi ne znate" (Iv 4,32).

Rekao im je da se on nahranio jelom koje nije od ovoga svijeta i da je potpuno sit. Objasnio je: "Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo" (Iv 4,34). Isto tako, i mi moramo biti zaokupljeni djelom svjedočenja o kraljevstvu Božjem i zadobivanja duša. Isus je obavio to djelo sa Samarijankom, jer Biblija kaže da je ona povjerovala da je on Mesija. Rekla je svojim prijateljima: "Dođite da vidite čovjeka koji mi reče sve što sam učinila! Da on nije Mesija?" (Iv 4,29).

Kristova potreba za zajedništvom ispunila se dok je razgovarao s tom ženom. Rekao je: "Sve što sam tražio bila je čaša vode, ali ona mi je donijela iskreno, gladno srce. Takva vrsta zajedništva je hrana za mene."

Isus želi dnevno imati kvalitetno vrijeme i s vama. Svaki put kad čekate na njega, on obećava da će vam govoriti, dakle, čekajte u njegovoj nazočnosti dok ne čujete njegov glas koji vam otkriva njegovo srce.