LEKCIJA OD STABLA SMOKVE

U posljednjim danima svoje službe, Isus je provodio vrijeme sa svojim učenicima, pripremajući ih da postanu stupovi njegove buduće crkve. Još su uvijek bili "spore pameti za vjerovanje", ljudi male vjere, i Isus ih je povremeno ukorio za njihovu nevjeru. Vidio je da je u njihovim srcima prepreka koja se mora ukloniti ili nikada neće doći u neophodno potrebno otkrivenje da vode crkvu.

Dok su prolazili pored neplodnog stabla smokve, Isus ju je prokleo: "Nikada nitko više s tebe roda ne jeo" (Mk 11,14). Kasnije, kad je ta ista skupina prolazila pored smokve drugi put, Petar je uskliknuo: "Rabbi, pogledaj! Osušila se smokva što si je prokleo" (Mk 11,21). Isus je dao Petru nevjerojatan odgovor. Zapravo ne nudeći nikakav stvaran odgovor, jednostavno je rekao: "Imajte vjeru u Boga" (Mk 11,22).

Ovo osušeno stablo bila je Kristova ilustrirana propovijed. Što je to značilo? To je ukazivalo na Božje odbacivanje staroga vjerskog sustava djela u Izraelu, koji je sav bio u vezi s pokušajem da se spasenje i Božja naklonost zaradi ljudskim trudom i upornošću.

U Izraelu se rađalo nešto novo: crkva u kojoj će spasenje i vječni život dolaziti jedino po vjeri; dnevno hodanje s Gospodinom bit će stav vjere. Međutim, do te točke narod Božji ništa nije znao o životu po vjeri. Njihova religija sva je bila o vršenju i držanju opsežnih propisa. Sad je Isus rekao: "Stari sustav je gotov i sviće novi dan." Rađala se crkva vjere i Kristovi učenici bili su obučavani za vodstvo.

U odlomku o stablu smokve Isus spominje jednu neimenovanu goru: "Ako tko rekne ovoj gori: 'Digni se i baci u more' i ne posumnja u srcu svome, nego uzvjeruje da će se dogoditi ono što veli, to će mu i biti" (Mk 11,23).

Vaša gora može biti lakozavodljiv grijeh, bolest, strah, obeshrabrenje. Isus vam kaže: "Nevjera u vašem srcu je poput ometajuće gore, ali ja u vašem životu želim učiniti nemoguće. Jednostavno mi vjerujte."