LEKCIJE ZA NAS

U Marku 7 nalazimo Isusa kako čini veliko čudo. Čitava ova dramatična scena dogodila se u samo pet redaka:

"Na povratku iz tirskog kraja dođe preko Sidona ka Galilejskom moru, usred područja Dekapolisa. Donesu mu gluhonijema te ga zamole da stavi na nj ruku. On ga izvede između naroda nasamo te stavi svoje prste u njegove uši i svojom se pljuvačkom dotače njegova jezika. Zatim pogleda u nebo, uzdahnu te mu reče: 'Effetha' – to jest: 'Otvori se!' Otvore mu se uši i razriješi mu se sapet jezik te je pravilno govorio' (Mk 7,31-35).

Zamislite taj prizor! Kad je Isus stigao do obala Dekapolisa, naišao je na čovjeka koji je bio i gluh i nijem. Čovjek je mogao govoriti, ali govor mu je bio nerazumljiv. Krist je odveo čovjeka na stranu, dalje od mnoštva, i dok je stajao pred tim čovjekom, stavio je svoje prste u njegove uši. Zatim je svojom pljuvačkom dotakao njegov jezik, rekavši dvije riječi: "Otvori se!" I čovjek je odmah mogao čuti i jasno govoriti.

Uoči tog prizora, Isus je izbavio i demonom opsjednutu kćer jedne žene. Izgovorivši samo riječ, izbacio je zlog duha iz djevojčice. Zašto su ta dva čuda zapisana u Pismu? Jesu li uključena samo kao još dva prizora iz Gospodnjega života na zemlji?

Ogromna većina kršćana vjeruje da su takve priče sačuvate u Pismu jer nam mnogo otkrivaju. One su s namjerom kako bi nam pokazale Božju silu nad sotonom i bolešću. One su kao dokaz Kristova božanstva, kako bi potvrdile da je on bio Bog u tijelu. I one su kako bi ohrabrile našu vjeru i pokazale nam da naš Bog može činiti čuda.

Vjerujem da su te priče zabilježene iz svih tih razloga, pa i daleko više. Isus nam govori da je svaka riječ koju je izgovorio došla od Oca. On nije govorio i činio ništa sam od sebe, nego prema vodstvu svoga Oca. Štoviše, svaki događaj Kristova života sadrži lekciju za nas (vidi 1 Kor 10,11).