LJUBAV I BRIGA ZA DRUGE

Iz zatvorske ćelije u Rimu Pavao je pisao filipljanskoj crkvi i izjavio da on ima misao Kristovu: "Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam brzo poslati Timoteja da i ja budem raspoložen kad saznam kako je s vama" (Fil 2,19).

To je razmišljanje uma Kristovog. Razmislite o tome. Tu je pastor koji sjedi u ćeliji, ali ne razmišlja o svojoj vlastitoj udobnosti, svojoj vlastitoj teškoj situaciji. Zabrinut je jedino za duhovno i fizičko stanje svoga naroda. I kaže svom stadu: "Moja će utjeha doći jedino kad saznam da ste dobro, u duhu i tijelu. Zato šaljem Timoteja da mi provjeri kako ste."

Zatim daje ovu alarmantnu izjavu: "Nemam, naime, nikoga po srcu jednaka njemu tko bi se tako svojski brinuo za vas" (Fil 2,20). Kakva žalosna izjava! Dok je to pisao, crkva oko njega u Rimu je rasla i bila blagoslovljena. Jasno, u rimskoj su crkvi bili pobožni vođe. Ali Pavao kaže: "Nemam čovjeka koji sa mnom dijeli Kristovu misao." Zašto je to bilo tako?

"Jer svi drugi traže svoju korist, a ne korist Krista Isusa" (Fil 2,21). Očito nije bilo vođe u Rimu sa srcem sluge – nikoga tko je odbacio ugled i postao živa žrtva. Umjesto toga, svi su jurili za svojim vlastitim interesima. Nitko nije imao misao Kristovu. Pavao se nije mogao pouzdati ni u koga da pođe u Filipe kako bi bio vjeran sluga onom tijelu vjernika.

Pavlove riječi ovdje ne mogu se ublažiti: "Svatko juri za svojim stvarima. Ovi propovjednici traže samo svoju korist. Zbog toga se ni u koga ovdje ne mogu pouzdati da se svojski brine za vaše potrebe i boli – osim Timoteja."

Dok danas gledamo po crkvi, vidimo istu stvar u mnogim zajednicama. Propovjednici i ljudi u crkvi jednako idu za stvarima ovoga svijeta: novcem, ugledom, materijalizmom, uspjehom. Pozvani su da služe Crkvi Isusa Krista, ali ne poznaju Kristovu misao. A Isusove misli su misli o žrtvi, ljubavi te brizi za druge.