MI IDEMO GORE!

Na vrhuncu svih svojih kušnji i nevolja, Martin Luther je svjedočio: "Gospodine, sad kad si mi sve oprostio, čini sa mnom što ti je volja." Luther je bio uvjeren da se Bog, koji je mogao zbrisati sve njegove grijehe i spasiti mu dušu, svakako može pobrinuti za njegovo fizičko tijelo i materijalne potrebe.

U biti je rekao:

"Zašto bih se bojao što mi može učiniti čovjek? Ja služim Bogu koji me može očistiti od moga grijeha i donijeti mir mojoj duši. Nije važno ako se sve oko mene sruši. Ako je moj Bog u stanju spasiti me i sačuvati mi dušu za vječnost, zašto ne bi bio u stanju pobrinuti se za moje fizičko tijelo dok sam na ovoj zemlji? O, Gospodine, sad kad mi je oprošteno te mogu na Sudnji dan stajati pred tobom s neiskazano velikom radošću, čini sa mnom kako ti je volja."

Donio sam vam ovu riječ da bi se vaša duša mogla usidriti u Njemu i da vas pripremim za svaku neviđenu nesreću u mračnim danima koji dolaze.

Drag sveti, radujte se! Ovaj sadašnji život nije konačna stvarnost. Naša stvarnost je vječni život u nazočnosti našega blagoslovljenog Gospodina. Čuvajte vjeru. Stvari postupno idu kraju – ali mi idemo gore!

"Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje" (Lk 21,28).