MI NE MOŽEMO, ALI ON MOŽE

"Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti" (Mt 11,28).

Mnogi misle da je Isus u ovom retku uputio poziv gomili povrijeđenih ljudi, ali ovo je daleko više od poziva. On nam govori – zapovijeda zapravo – da dođemo k njemu jer jedino on može dati odmor koji naše duše trebaju.

Je li uopće moguće da dođemo k njemu sami od sebe? Ne, prema Isusu: "Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla" (Iv 6,44). Zašto bi nam Krist zapovjedio da učinimo nešto što nismo u stanju?

On nam ovdje daje jednu važnu lekciju, lekciju koja je od ogromne važnosti za kršćanski život. Kad nam je dana zapovijed, ne možemo se jednostavno oduševiti te reći: "Ja to mogu. Tvoj sam čovjek, Gospodine!" Ako to učinimo, imamo problem i prije nego započnemo. Zapovijed u evanđeljima otkriva našu nemoć. Bog to čini sa svrhom, jer dok nam otkriva svoju volju, pokazuje nam i našu nemoć da je izvršimo sami od sebe.

Kako divno da svaku nemoguću zapovijed Isus slijedi s obećanjem. Nakon što kaže: "Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac", odmah dodaje: "I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan" (Iv 6,44). Bog će nas privući k sebi, ali će nas podići i u novi, uskrsli život. Novi život dolazi jedino kroz njega.

"Onaj koji radi što je pošteno dolazi k svjetlu, da bi se očitovalo da su njegova djela učinjena u Bogu" (Iv 3,21). Volim posljednji dio ovog retka: "… da bi se očitovalo da su njegova djela učinjena u Bogu."

Djelo u nama oblikuje Bog. Čim otkriva našu nesposobnost, otkriva i svoju sposobnost i voljnost da sve to ostvari.