MJESTO JE BILO TAKO TIHO

Jednom davno bio sam pozvan govoriti na univerzitetu Yale. Kad sam stigao, upozorili su me da je među slušateljstvom skupina prosvjednika koji su na znak spremni prekinuti me. Kad sam došao na podij, vidio sam neke od tih prosvjednika kako drže panoe.

Moja poruka te večeri je bila: “PAKAO: KAKO IZGLEDA I TKO ĆE U NJEGA.” Propovijedao sam točno ono što je Isus rekao: "Ondje će biti plač i škrgut zuba" (Mt 13,50). Dok sam govorio, u dvorani je bila potpuna tišina, a ozračje je postalo teško od osvjedočenja. Kasnije su svi preneraženi u tišini izlazili iz dvorane.

Nikada neću zaboraviti tu službu. Na tom mjestu bio je stvaran strah Božji, strahopoštovanje, čak i među onima koji su se najviše odupirali evanđelju. Jedan poznati pisac za The New York Times pokrivao je taj događaj i kasnije mi je rekao: "Mjesto je bilo tako tiho da je moja olovka glasno odjekivala."

Kad sam nakon tog događaja prolazio predvorjem, neki prosvjednici još su uvijek bili ondje sa svojim panoima. Kad su me vidjeli, samo su uzmaknuli. Nisu imali objašnjenja za veličanstvo i svetost Božju na koju su upravo naišli.

Kažem vam, dani svetoga straha davno su nestali. Danas je sotona otpustio evanđelje udobnosti. Sad na autobusima u gradu New Yorku vidite plaćene oglase koji glase: "Nema Boga, uživaj!" Na londonskim autobusima slične reklame glase: "Nema Boga – tulumarimo!"

Zašto takve aluzije na Boga uporno traju kako vrijeme prolazi? Jer čovječanstvo nikada nije bilo u stanju u potpunosti se otresti straha od posljedica grijeha. Svijet izjeda stvarnost o Sudnjem danu, trenutku konačnog obračuna, doslovnom paklu. Duh Sveti je vjerno upozoravao svaku generaciju, bez obzira koliko je pala. A on govori i upravo sada!