MOLITVA PROŠNJE

U Izaiji 37 vidimo priču o kralju imena Ezekija.

Ezekija je bio dobar kralj. Slijedio je putove Gospodnje, kaže Biblija, i Bog mu je dao čast i blagoslovio ga. Ali ušao je u tešku situaciju. Našao se u sukobu s asirskim kraljem koji je opkolio Jeruzalem tako da nikakva hrana nije mogla ući u grad.

Usred toga, kaže u pismu asirski kralj u Izaiji 37,10 Ezekiji:

"Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja."

To je upravo slika onoga što đavao, optužitelj vjernika, kaže nama iznova i iznova.

I tako je Ezekija uzeo to pismo i nisko se spustio pred Gospodinom. Stavio je to pismo optuživanja na tlo i rekao: "Molim te, Gospodine, čuješ li ti ova optuživanja protiv tvoga naroda? Čuješ li njegovu oholost i bijes protiv tebe, svetoga Boga?"

Ezekija je nastavio vapiti: "Bože, hoćeš li, molim te, doći? Hoćeš li, molim te, proslaviti svoje ime još jednom? Hoćeš li načiniti proboj i doći protiv sila neprijatelja koje su presnažne za nas?"

To je molitva prošnje koju svi mi trebamo u svom životu. Svi mi trebamo vapiti: "O, Bože, hoćeš li iscijeliti moje tijelo? O, Bože, hoćeš li izbaviti moju obitelj od tih ovisnosti? Hoćeš li osloboditi moj um od straha, sumnje i nevjere?"

Kad tako molimo, prosimo Gospodina. "Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti" (Fil 4,6). Gospodin voli srce svoje djece koje prosi!