NAPREDOVANJE U NADI

"A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga" (Rim 15,13).

Kad se, prema Pavlu, dolazi do predmeta nade, mora biti uključeno djelo Duha Svetog. Dakle, kako napredujemo u nadi, kao što Pavao moli za nas da činimo? Kako se radujemo u nadi? I kako postižemo potpunu sigurnost toga? Svakako, sjeme nade posijano je kod spasenja, ali u našem hodu s Isusom mora doći do sazrijevanja nade.

Knjiga Hebrejima nam govori da imamo nadu koja služi kao "pouzdano i čvrsto sidro duše koje prodire u prostor iza zastora" (Heb 6,19). Ukratko, put do nade započinje potpunim uvjerenjem da smo u ispravnom odnosu s Bogom. Govorimo o uvjerenju da imamo mir s Bogom. A Pavao dopunjuje to uvjerenje izjavljujući: "Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu" (Rim 5,1).

U poznatoj staroj crkvenoj himni, pisac Edward Mote izjavljuje: "Moja nada sagrađena je ni na čemu drugom nego na Isusovoj krvi i pravednosti." Doista, ovo je mir: vjerovati Božjem obećanju da me on po vjeri u prolivenu Kristovu krv smatra (računa) pravednim. On to čini tako iako nisam savršen. I njegova pravednost nije mi dodijeljena ni zbog čega dobrog što sam učinio, nego jedino po vjeri.

Činjenica je da nemate staložen mir ni pravu nadu sve dok se više ne kolebate u vezi s vašim prihvaćanjem u Kristu. To prihvaćanje nije bazirano na onome za što vas vaše tijelo ili đavao optužuju. Ono je isključivo bazirano na onome što Bog vidi da ste u Kristu.