NEŠTO OD MILOSTI JE NEDOSTAJALO

"Kao što sam te molio kad sam odlazio u Makedoniju (tako te i sada molim) da još ostaneš u Efezu, da naložiš nekim ljudima da ne naučavaju krivih nauka i da se ne bave bajkama i beskrajnim rodoslovljima koja više promiču prepiranja nego Božji naum spasenja osnovan na vjeri" (1 Tim 1,3-4).

Pavao je poticao Timoteja da ostane u Efezu, iako se čini da njemu nije bila mila ta ideja. Razlog zašto Timotej možda nije htio ostati je zbog problema s kojima se efeška crkva susretala. Čini se da su ljudi živjeli u samopravednosti – pokušavajući izgledati dobro i pravedno. Međutim, kad ste samopravedni, često ste prevareni i to može dovesti do pohlepe i ambicioznosti.

U samo to vrijeme u Makedoniji je vladala glad. I u Jeruzalemu je bila glad i krajnje siromaštvo. Dok su se Makedonija i Jeruzalem mučili, čini se da je gospodarstvo u Efezu bilo dobro. Imali su mnoga sredstva, ali držali su se njih samo za sebe.

Pavao kaže u 1 Timoteju 6,17-18: "Prenesi im da ne budu bahati, da ne polažu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje na uživanje, da iskazuju dobročinstva, da budu bogati djelima ljubavi, da budu darežljivi i podatni."

Pogledajte Pavlovu prvu riječ – prenesi im – što znači, "zapovijedi ili daj stroge naloge". U nekim prijevodima to kaže: "Zapovjedi onima koji su bogati u ovom sadašnjem vremenu da budu darežljivi."

Zašto bi Pavao rekao nešto poput toga – da zapovjedi ljudima da budu darežljivi, da se više ne drže čvrsto stvari samo za sebe? To zvuči legalistički, a i jest – jer to je Zakon. Zakon nam pokazuje gdje smo skrenuli s milosti, gdje smo u krivu. Zapovijed koju je Pavao rekao Timoteju da je preda Efežanima nije bila samo da ih navede da daju novčani prilog, nego da vide da nešto od milosti u njihovim životima nedostaje.