NEIZRECIVA I PROSLAVLJENA RADOST
Jedna žena u našoj crkvi poznata je po svojem blistavom, radosnom raspoloženju. Prije nekoliko godina došla je u moj ured i sa mnom podijelila neke strahovito teške vijesti. Dok je govorila, bila je zaprepašćujuće prisebna te me milina u njezinu duhu uhvatila potpuno nespremnog. Kad smo završili razgovor, s poštovanjem me pitala: "Mogu li se pomoliti za vas?"
Ova draga sveta žena započela je govoreći mi neke uznemirujuće vijesti i onda završila moleći za mene! Bio sam zadivljen nad njezinom radošću usprkos vrlo bolnih prilika u njezinu životu.
Ta vrsta radosti koju je ova žena imala bila je normalna za novozavjetnu crkvu i trebala bi biti normalna i za nas. Bismo li trebali biti potišteni što je Isus umro za naše grijehe i ustao iz groba? Bismo li trebali naricati nad spoznajom što ćemo jednoga dana zauvijek biti s Gospodinom? Bi li nas činjenica što je naše ime zapisano u knjizi života trebala žalostiti? Ne, svakako da ne! Te stvari trebale bi nam davati veliku radost!
Petar je zapisao: "... koga (Isusa) ljubite iako ga niste vidjeli … u koga vjerujete iako ga još ne gledate; klicat ćete od veselja neizrecivom i proslavljenom radosti" (1 Pt 1,8). Opisuje li "neizreciva i proslavljena radost" vašu crkvu ili moju? Trebala bi.
Pavlova poslanica u Rim veliki je teološki dokument u vezi s opravdanjem po vjeri i drugim teškim doktrinarnim stvarima. Međutim, prema kraju ovoga svog pisma, apostol izjavljuje da kraljevstvo Božje u biti nije o doktrinarnim mišljenjima, kao što su kalvinizam ili arminianizam. I nije o tome tko je u pravu kad se radi o pitanju uzašašća prije ili poslije velike nevolje. Pavao je rekao da je kraljevstvo Božje stvar "pravednosti, mira i radosti po Duhu Svetom" (Rim 14,17).
Apostol Pavao je govorio o životu radosti koji dolazi po Duhu Svetom. Eto kako je važna radost; ona nas kao sljedbenike Isusa Krista čini posebnima.
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom.