NEMATE SE ČEGA BOJATI
Bog je rekao Izraelu: "Niste mi vjerovali kad sam vam rekao da se nemate čega bojati, da ću se ja boriti za vas. Potpuno ste zaboravili da sam vas nosio poput djeteta i brinuo se za vas. Nikada mi niste vjerovali, iako sam išao pred vama; dao sam vam oblak da vas zaklanja od žarkoga sunca i oganj noću da vam osvjetljava put i sigurno vas vodi u crnoj noći. Umjesto toga, glasno ste izgovarali svoje sumnje, klevetali me i od mene radili lašca" (vidi Pnz 1,27-35).
Možete biti spašeni, Duhom ispunjeni i hodati sveti pred Bogom, ali još uvijek nositi krivicu za nevjeru. Možda mislite: "Nemam ja nikakvu nevjeru." Ali uznemirite li se kad stvari pođu krivo? Bojite li se da ćete iznevjeriti Boga? Jeste li nemirni, bojeći se budućnosti?
Vjernik koji ima bezuvjetnu vjeru u Božje obećanje uživa potpuni počinak. Što karakterizira taj počinak? Potpuno pouzdanje u Riječ Božju i potpuno oslanjanje na njegovu vjernost toj Riječi. Uistinu, počinak je dokaz vjere.
Možda se pitate kako vjernikovo srce otvrdne u nevjeri? Šokantnu ilustraciju toga vidimo u Marku 6. Učenici su bili u lađici na putu prema Betsaidi, ploveći u mraku. Iznenada se pojavljuje Isus hodajući po vodi. Dvanaestorica su pomislila da je sablast i zadrhtala od straha. Ali Krist ih je razuvjerio: "Odvažni budit! Ja sam. Ne bojte se" (Mk 6,50). Zatim je ušao u lađicu i vjetar je prestao.
Sljedeći redak govori sve o stanju srca učenika u tom trenutku: "Oni su se našli u čudu i prepasti, jer ne bijahu uvidjeli značenje događaja s kruhovima, nego im je srce bilo zaslijepljeno" (Mk 6,51-52). (Grčko značenje za zaslijepljenost ovdje govori o "kamenoj, slijepoj, tvrdokornoj nevjeri".) Tu nas se podsjeća da su ti ljudi upravo doživjeli nevjerojatno čudo. Vidjeli su kako je Isus nahranio pet tisuća ljudi sa samo pet kruhova i dvije ribice, iskoristivši za to Dvanaestoricu. Kad nam Marko govori da učenici "nisu uvidjeli značenje" ovoga čuda, on misli: "Nisu sve to mogli povezati."
Otvrdnuće dolazi kad oduzimate nad iz nadnaravnog. Ti ljudi nisu imali vjeru kako bi vjerovali ono što su upravo vidjeli da je Isus učinio. Za dvadeset četiri sata odbacili su njegovo nadnaravno hranjenje kao neku vrstu naravnog događaja. Još su uvijek imali sumnje u Kristovu nadnaravnu silu.