ON NIJE BIO VEZAN ZA ZEMLJU

Ilija i Henok, jedina dva proroka koja su bila prenesena, imala su nešto zajedničko. Oba su mrzila grijeh i vikala protiv njega. Hodala su tako blizu Boga da nisu mogla ne dijeliti njegovu mržnju za bezbožnost.

Neosporan rezultat onih koji hodaju s Bogom je sve veća mržnja prema grijehu – i ne samo mržnja, nego i odvojenost od njega. Ako još uvijek volite ovaj svijet i osjećate se kao kod kuće s bezbožnima, prijatelj onih koji ga psuju, onda ne hodate s Bogom. Sjedite na ogradi i otvoreno ga sramotite.

"Henok je hodao s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze" (Post 5,24). Iz Hebrejima znamo da to govori o Henokovu premještanju, činjenici da nije okusio smrti. Ali to isto tako znači i nešto dublje. "Potom iščeznu", kao što je navedeno u Postanku 5, isto tako znači: "On nije bio od ovog svijeta."

U svome duhu, u svome razmišljanju, Henok nije bio dio ovoga pokvarenog svijeta. U svome duhu bio je podignut u nebesko područje. Svakoga dana dok je hodao s Gospodinom, sve manje su ga privlačile stvari ovdje dolje. Iz dana u dan, iz godine u godinu, on je uzlazio prema domu, sve bliže slavi. Poput Pavla, dnevno je umirao svijetu. Međutim, Henok je vršio sve svoje odgovornosti. Brinuo se za obitelj, radio i služio – ali nije bio vezan za zemlju! Ništa od zahtjeva života nije ga moglo zadržati da ne hoda s Bogom. Svaki budan trenutak njegov um vraćao se k njemu. Njegovo srce bilo je spojeno s Bogom ogromnom gumicom. Što više natežete gumicu, brže se vraća kad je pustite. Henokovo srce uvijek se "brzo vraćalo" Gospodinu.

Dok je čovječanstvo postajalo sve bezbožnije oko njega, dok su se ljudi pretvarali u divlje zvijeri puni požude, otvrdnuća i senzualnosti, Henok je postajao sve sličniji Onome s kojim je hodao.