NISTE SAMI U SVOJIM NEVOLJAMA

"Uzalud sam dakle čistio srce svoje i ruke svoje prao u nedužnosti" (Ps 73,13).

Pisac ovoga psalma, Asaf, bio je zbunjen svojim trpljenjima, posebno kad je promatrao udoban život grešnika oko sebe. Gotovo je otklizao u jamu nevjere, spreman optužiti Boga da ga je napustio i da se ne brine. Zapravo, gotovo je potpuno napustio bitku.

Ovaj pobožan čovjek vjerojatno je mislio: "Sve vrijeme živim ispravno i nizašto podnosim poteškoće. Sva moja revnost je uzaludna. Vjerno sam ga slavio i proučavao njegovu Riječ te ove pošasti i žalosti nemaju smisla. Kakva korist ići dalje?"

Ljubljeni, kad padaju nesreće i na vas dolaze kušnje, morate biti vrlo pažljivi. Kad tugujete, morate čuvati svoje srce da se ne posklizne.

Ako osobno niste u Asafovu stanju, možda znate nekoga tko jest. Možda je rođak, prijatelj ili član crkve u velikoj nevolji. Kad promatrate trpljenje tog pravednika, pitate: "Zašto, Bože? Kako si mogao dopustiti da se to dogodi?"

Asaf je otišao u hram i molio. Isto tako, kad dođe vaše vrijeme žalosti ili trpljenja, morate poći na svoje tajno mjesto molitve. Budite nasamo s Bogom i isplačite mu svoje srce. On će razumjeti.

Duh Sveti je progovorio Asafu: "Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš" (Ps 73,18). Asaf je shvatio: "Nisam ja onaj koji klizi, nego grešnici koji klize ravno u propast."

Kad je počeo sagledavati čitavu sliku, obradovao se: "Okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka" (Ps 73,26). Mogao je reći: "Da, moja snaga opada i prolazim kroz veliku bitku, ali nisam sam u mojim borbama. Imam dobra Oca u nebu koji bdije nada mnom!"