OČEVO SRCE SAMILOSTI

Gospodin me vodio da pročitam 2. poglavlje Nehemije i tu sam vidio nešto što nikada ranije nisam uočio. Ovo poglavlje sadrži ohrabrujući priču za sve koji dolaze Gospodinu teška srca.

Nehemija je bio peharnik kralja Artakserksa u Perziji. To znači da je kušao vino prije nego se odnosilo na kraljev stol da ne bi bilo otrovano. Kako je vrijeme prolazilo, postao je povjerljiv kraljev sluga.

Nehemija je primio izvješće od svoga brata da je Jeruzalem u ruševinama. Stanovništvo je bilo desetkovano, ljudi su bili u strašnom stanju, a uvjeti su svakodnevno postajali sve gori. To je razdrlo Nehemijino srce.  On je volio Judu i Jeruzalem i počela ga je zahvaćati žalost.

"Stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tužan. Tada mi kralj reče: 'Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!' Ja se veoma uplaših" (Neh 2,1-2).

Morate znati da je ljudima, posebno dvorskim djelatnicima, bilo zabranjeno dolaziti u kraljevu nazočnost sa žalošću. Nehemija je znao da bi ga to moglo stajati života i vrlo se uplašio. Ali kralj se ispunio samilošću kad je vidio Nehemijinu tugu. Pismo nam govori da je dao svome tužnom sluzi pismo preporuke, otvorivši mu kraljevsku riznicu. A onda mu je ispunio želju srca: dopuštenje da pođe u Jeruzalem kako bi ponovno sagradio hram i gradske zidine.

Tu je ono što mi je Gospodin učinio stvarnim: ako je bilo moguće da Nehemija uđe u nazočnost poganskog kralja s tugom, tmurna izraza lica, te ipak nađe naklonost, samilost i blagoslove iznad svega zamislivog, koliko više će kralj Isus pokazati samilosti i obasuti blagoslovima svakoga od nas, svoju djecu, u našoj žalosti? Bi li poganski kralj pokazao više milosrđa tužnom sluzi nego naš svemilostivi Kralj? Nikako! Očevo srce uvijek je pokrenuto samilošću prema njegovoj djeci.