OBUČENI U SILU

Pismo nam pokazuje četiri načina kako Duh Sveti djeluje u našim životima. Prvo, kao što kaže Isus, nitko ne dolazi da ga spozna ako nije nanovo rođen od Duha. Dakle, Božji Duh prebiva u svakom kršćaninu. Drugo, pozvani smo da prebivamo u Duhu, da ostanemo prisni s njim u molitvi. Treće, trebamo se neprestano ispunjavati Duhom, neprestano piti iz njegova zdenca žive vode. Ništa od toga ne znači da nas Duh napušta, nego naprotiv, da mi imamo ulogu u našem odnosu s njim.

I konačno, tu je i izliće Duha koje nas ispunjava silom, nešto što je izvan naše moći stvoriti. Možda pitate: "Ako sam rođen od Duha i Duh prebiva u meni te neprestano pijem od Duha, zašto bih trebao da se Duh izlije na mene?" Jer nam to pomaže razumjeti našu potrebu za Bogom. Nikada ne bismo mogli raditi djela njegovog kraljevstva u našoj vlastitoj gorljivosti ili revnosti. To mora doći od njega.

Ponekad to krivo razumijemo u crkvi. Mi mislimo da Bog odabire neku gorljivu osobu, jednu koja će navesti sve druge da budu revni za Boga. Ali Gospodin ne traži gorljivo srce; on traži gladno srce – srce koje može napuniti svojim vlastitim umom, srcem i Duhom. To znači da i najkrotkiji od nas zadovoljavamo.

Pogledajte riječ koju Isus koristi da bi opisao izliće Duha: "Ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo" (Lk 24,49). To nagovještava vanjsko djelovanje Duha u našim životima, nešto što dolazi od izvana. Sva druga djelovanja Duha u nama su unutarnja – novo rođenje, ostajanje, ispijanje. Ali ovo jedno djelo je ono koje Bog čini za nas. Ovisimo o njemu da nam to donese.