OSNAŽENI DA SLUŽIMO

"… s Kristom sam razapet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni; život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao" (Gal 2,19-20).

Mogao bih održavati desetogodišnju seriju o tome kako biti uključen u službu, a da to ne bi imalo nikakav učinak. Ali prisjećajući se križa i onoga što je Isus tamo podnio čini da srce sluge oživljuje. Ne možete doći križu kao slomljen, prljav, bezvrijedan grešnik te biti otkupljen, posvećen i ljubljen od Spasitelja a da niste promijenjeni. Kad dođete do Isusova križa, shvaćate: "Razapet sam s Kristom."

Kad živite u snazi raspeta Krista, niste u stanju ne služiti mu. Ne mora vas se pitati da budete sluga; zapravo vas ništa ne može zaustaviti da se ne prijavite za službu. Morat ćete pažljivo planirati svoj život jer služenje će prirodno izlaziti iz vas.

Ne možemo se promijeniti grizodušjem te sami sebi govoriti da se trebamo malo jače potruditi. Ne, ne možemo to učiniti sami, ali Isusova smrt, ukop i uskrsnuće daje nam snagu da polažemo naše živote za njega i druge. Gledamo oko sebe i vidimo da su mnogi u potrebi – ljudi koji traže crkvu punu ljubavi. Možda su imali užasan tjedan, ali kad prođu kroz vrata Gospodnje crkve, moraju vidjeti i osjetiti da je u vezi s tim mjestom nešto drukčije.

S obzirom da smo "razapeti s Kristom", naše srce sluge može dosegnuti druge s njegovom ljubavi te im pomoći da i oni budu promijenjeni.