OSVJEDOČENJE O BOŽJU MILOST

Kad god Duh pada, dvije su stvari uvijek očite: duh milosni i duh molitveni. "A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni" (Zah 12,10).

Titova knjiga nam govori da nam je milost dana kao sila nad grijehom, da nam omogući živjeti umjerenim, svetim životom. "Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista" (Tit 2,11-13).

Predivna mjera ove milost nazočna je u narodu Božjem sve od Pentekosta. Duh Sveti je poslao osvjedočenje o grijeh na sve narode, učeći vjernike svake rase i jezika da ostave bezbožnost. Rezultat su bili ljudi koji su živjeli umjereno i pravedno te čeznuli za Isusovim dolaskom.

Vjerujem da Zaharija 12 prorokuje kako će u samom posljednjem času Duh Sveti silno pasti na narod Božji s duhom milosti koji će ih potpuno okrenuti od svake svjetovnosti. To će u njima proizvesti čistoću srca. Božji narod će se probuditi na pravo "propovijedanje milosti" – na onu vrstu propovijedanja koje uvjerava ljude o svakoj skrivenoj stvari u njihovu životu. Propovjednici će propovijedati poruke koje će izlagati grijeh i dovoditi do pokajanja iznad svega viđenoga u povijesti. Bit će izložena svaka nepravednost, bezbožnost i ludost te će ljudi u domu Božjem osjetit "pritisak" da čine što je ispravno.

Mlake propovjednike širom svijeta dotaknut će Duh Sveti. Bog će ih probosti osvjedočenjem svoje milost i reći im: "Svijet se raspada i ubrzo ćeš stajati preda mnom. Počni govoriti srcima ljudi s pomazanjem Duha Svetog."