PJESMA IZBAVLJENJA

Narod Božji je očajan zaglavio na Crvenom moru. Kako je Gospodin u tom trenutku morao čeznuti za nekim poput Gideona, da se digne u tom uplašenom taboru i podsjeti svakoga na Božju vjernost u prošlosti. Nekoliko generacija kasnije, Gideon je imao samo malu skupinu od tristo ljudi protiv velike vojske, ali povikao je u vjeri pred bitkom (vidi Suce 6 i 7). Vidite, što se tiče Gospodina, vrijeme da se stoji je vrijeme u najmračnijem trenutku. To je kad se sve čini beznadnim, kad se čini da nema izlaza, kad jedino Bog može spasiti i izbaviti. Ovaj Izraelov neugodan položaj na Crvenom moru bio je po naumu Božjem da iskustveno nešto nauče; bio je to trenutak da izgrade svoju vjeru. Jer vjera nije stvarno testirana dok sve ide glatko.

Kad bi se Izrael samo sjetio čuda koja je Bog za njih učinio u Egiptu! Kad bi se samo uzdali u njegovu riječ da će ih nositi na svojim rukama kao što otac nosi svoje dijete! Kad bi makar samo nekolicina započela pjesmu štovanja – istu pjesmu koju su kasnije zapjevali na drugoj stani! Kad bi samo ljudi imali pouzdanje u Gospodina kličući: "On je naša snaga! Bog će trijumfirati! Tko je poput tebe, Gospodine?" Recite mi, što bi se dogodilo?

Utemeljili bi snažnu, trajnu vjeru u Boga – vjeru iskušanu i isprobanu u vatri svoga teškog položaja. Njihova bi vjera iznikla tako postojana da bi ih nosila kroz svaku poteškoću pustinjskog putovanja koje je bilo pred njima. Imali bi temelj vjere na kojem bi gradili. A s vremenom bi naučili slaviti Boga s pouzdanjem u svim prilikama, s vjerom tako snažnom da bi pakao drhtao.

Velika potreba ovoga sadašnjeg trenutka je za kršćanima koji su naučili pjevati pjesmu izbavljenja dok su bili testirani.