Ako se ne pozabavite svojim sumnjama, bit ćete predani duhu gunđanja. Tako ćete živjeti i tako ćete umrijeti jer se vaše sumnje ne mogu jednostavno suzbiti. One se moraju iščupati s korijenjem.
Samo tri dana nakon Izraelova izbavljenje iz Egipta, suočili su se s novim testom. Pjevali su, udarali tamburinima i svjedočili o sili i snazi moćnog Boga. Hvalisali su se da ih on vodi i štiti – a onda su stigli do Mare, što znači "vode gorčine".
Ovo je primjer kako nam Bog dopušta suočavati se s krizom za krizom dok konačno ne naučimo lekciju koju nas pokušava naučiti. Ako nastavimo odbijati naučiti je, dolazi vrijeme kad nas on predaje našoj vlastitoj gorčini. "Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli … Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: 'Što ćemo piti?'" (Izl 15,22.24).
U nedjelju su imali dobro vrijeme – pjevali, plesali, slavili! Ali u srijedu su bili u problemu; još jedna kriza i raspadali su se. Kako su mogli tako brzo izgubiti svoje pouzdanje? Jer ga nikada nisu ni imali! Nikada uistinu pod sobom nisu imali izgrađen taj temelj.
I ponovno su pali na testu. Apsolutno ništa nisu naučili iz svojih ranijih kriza i ponovno su promašili priliku da zabliješte veličinom svoga Boga. Čak su počeli uzimati njegovu dobrotu zdravo za gotovo. Nisu imali hrane i on im je poslao manu s neba. Bacio je prepelice s neba, nagomilavši ih izvan tabora tri stope visoko. Ali nije se čula ni riječ zahvalnosti. Umjesto toga, ljudi su se okrenuli pohlepi i gomilali sve što im je Bog dao. Tada je Izrael postao tvrde šije.
Kakva sramota je ići iz krize u krizu i tijekom toga ništa ne naučiti. To sa sobom nosi prokletstvo i bit ćete predani duhu mrmljanja.